Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj - JEDNOSTAVNO KOMPLICIRANO NA RUMUNJSKOJ SCENI
Home arrow Hrvatska grancica arrow JEDNOSTAVNO KOMPLICIRANO NA RUMUNJSKOJ SCENI arrow Hrvatska grancica arrow Evenimente 
Arhiva articole Hrvatska grancica Evenimente

Search by tag : kafic, rimer, sojka, uniunea croatilor


JEDNOSTAVNO KOMPLICIRANO NA RUMUNJSKOJ SCENI PDF Imprimare E-mail
joi, 07 aprilie 2016

Od 15. do 25. veljače scena kazališta „Teatrul de Vest“ u Ričici ugostila je svega 22  kazališne predstave u sklopu drugog izdanja festivala  „Scena kao ulica“.

 

            Ako su na prvom prošlogodišnjem izdanju nastupili samo glumci iz Rumunjske, ove godine je lista pozvanika obgaćena za četiri strane glumačke druine, što je pridodalo festivalu međunarodni karakter.

dscf2011.gif

            Ovogodišnji „stranci“ bili su: „Sterija“ iz Srbije, „S Uliti Roz“ iz Republike Moldavije, „Pygmalion“ iz Austrije te „Mitropa“ iz Hrvatske.

            Zagrebačka umjetnička organizacija „Mitropa“ gostuje već drugi put na ovoj sceni, nakon što je u jeseni 2015. ričičkoj publici prvi put prikazala monodramu  „Jednostavno komplicirano“, autora Thomasa Bernharda, u reiji Svetlane Patafte te u izvedbi arka Potočnjaka, jednog od titana Hrvatskog narodnog kazališta. Predstava, koja oscilira između tragedije i komedije, drama je u biti jednog bivšeg glumca, danas osamdesetogodišnjaka,  koji, okruen samoćom, poziva iz sjećanja hrpu likova kojih je odglumio tijekom svoje blistave kazališne karijere. ivi sam, s kućnim mišima, a jedinu ljudsku posjetu prima od male Katarine, koja mu dva puta tjedno donosi mlijeko. Mlijeko, inače, mrzi te ga svakoga puta baca, ali raduje ga, zato, onaj kratki susret s malim anđelom.

            Glumačke sposobnosti arka Potočnjaka odmah su privukle panju ravnatelja Zapadnog kazališta iz Ričice koji je kazališnome majstoru uputio pozivnicu za sudjelovanje na gorenavedenom festivalu.

            Prošle godine je kazalište Mitropa gostovala u Rumunjskoj na pozivu prof. Petra Hategana, uz potporu Dravnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, pa je i publika bila preteito hrvatskog porijekla. Stoga, prijevod predstave s hrvatskog jezika nije imao smisla. Ali, šta ćete uraditi kada je gledateljstvo govornik rumunjskog jezika, a predstava nema titlove, odnosno nema prijevoda? Jeste li, kojim slučajem, pomislili na...simultani prijevod?

zarko potocnjak.gif

            „ Sada je meni pedeset godina kazališnog i filmskog rada, – reči će nam majstor Potočnjak – ja sam mislio da ne postoji ništa više na svijetu što me moe u kazalištu iznenaditi, međutim ovaj dogovor prije predstave bio je veoma zanimljiv, pa sam prvi puta probao to sa simultanim prijevodom. Ova predstava napravljena je prije dvije godine i njezina je namjena da sada, u jesen, za pedeset godina svoga rada u kazalištu, imam jednu veliku turneju po Hrvatskoj. Bit će negdje trideset do četrdeset izvedbi... Do tog vremena ja je odravam ovako pa je igram samo povremeno“

            A, dogovor je bio s Petrom Hateganom da se proba, ukoliko je to moguće, simultano prevoditi predstavu rumunjskoj publici. I uspjelo je! Na licu mjesta stvorila se je još jedna uloga – prevoditelja – koja bijaše vrhunski odglumljena do kraja.

            I to nije bilo sve. Te iste večeri otvorila se mogućnost još jedne inspirirane improvizacije. Jedanaestogodišnja Daria Mincan iz Lupaka odlično je odigrala malu Katarinu, lik koji se, inače, fizički ne javlja u predstavi.

            A da je sve to dobro ispalo, najbolje svjedoče dugotrajni aplauzi i ovacije oduševljene publike!

             „Ja sam siguran da ovo nije zadnje gostovanje Hrvata ovdje u Ričici. Mi svi radimo po našim institucionalnim kućama, ali već trideset i nešto godina radimo i izvan institucionalno. Imamo, dakle, te svoje kazališne grupe u kojima radimo. Napravili smo čak i jedno kazalište poslije drugog svjetskog rata, to je jedino sagrađeno kazalište u Zagrebu, a mi smo na to jako ponosni! Kako ja imam velike kontakte sa svim tim grupama, ne mora značiti da ču ja dolaziti, ali zasigurno ču ostati u vezi s Ričicom i mislim da se već stvorila tradicija da svake godine barem jedan hrvatski teatar dođe ovdje. Naravno, oslonit ćemo se više na one manje kazališne grupe, jednostavno zbog veličine pozornice – tu Hrvatsko narodno kazalište jednostavno ne moe stati – ja bih preporučio da iz svakog kraja Hrvatske, iz Dalmacije, Slavonije, Istre dođe po neka grupa godišnje. To, naravno, treba i u Ministarstvu kulture u Zagrebu riješiti! Evo, kako je sada doministrica kulture moja prijateljica, ja vjerujem da ću moći uspostaviti taj most između Ričice i Hrvatske“ – dodao je još kazališni majstor arko Potočnjak.

img_20160223_214105-(1).gif

            Preuzeo sam za sam kraj ovog članka jedan odlomak iz rumunjskih novina, koji, smatram, najbolje oslikava nastup hrvatskog kazališta na ričičkom festivalu: „...grupa Teatra Mitropa iz Zagreba, Hrvatska,  dodirnula je temu usamljenosti u sumraku ivota pomoću monologa jednog velikog glumca, arka Potočnjaka, o kojem su kazališni kritičari prisutni na festivalu, ali i brojni gledatelji rekli da je jedan od najvećih glumaca kojeg su ikada vidjeli na sceni!“

Daniel Lucacela

 
< Precedent   Urmator >

FrontPage