Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

I ove godine, kao i prijašnjih, nekoliko tjedana prije samog kraja školske godine, na blagdan  Duhova (Pedesetnice), bilo to prvog dana ili pak drugog dana svetkovine, klokotičke Marjanske, ali samo one koje su učenice osmog razreda, prestaju biti od toga trenutka Gospine ministrantice.

            Običaj je taj da zahvaljivanje mora obavezno biti obavljeno onoga dana kada crkva slavi neki od blagdana Bl. Djevice Marije i isto tako mora biti malo prije završetka VIII. razreda. Datum nije točno određen.

            Svoju službu ministriranja završilo je osam Marjanskih 15. 05. 2016., dana kada je katolička crkva slavila blagdan Duhova. No, ove se godine ceremonija zahvaljivanja Marjanskih nije održala drugog dana Duhova, kada crkva spominje i Mariju Majku Crkve, zato što su dvije obitelji koje žive u Austriji, morale su se vratiti toga dana svome novom domu i napustiti rodni kraj, a i njihove su kćeri bile dvije od ovih osmero koje su se pripremale za gorenavedenu ceremoniju.

            Imena Marjanskih koje su ove godine prekinule ministrirati su: Ana-Marija Jovanak, Ivana-Ana Vlasić, Klaudija Gerlica, Marija Gordana Filipoane, Marija Milena Grosz, Marija Slađana Birta, Marija Vesna Mirčoane i Patricia Mirčonja. Njih osmero su toga dana zadnji put odjenule svoje bijele haljine i stavile specifični vjenčić za Marjanske na glavu i na kraju blagdanskog misnog slavlja, upaljenih svijeća  ispred Gospinog oltara glasno su izrekle zahvalnost za protekle godine ministriranja, za sva dobra i za sve lijepe uspomene koje su prikupile u skoro šest godina njihovog vjernog i značajnog doprinosa našoj zajednici kao Marjanske. Zahvalnom molitvom “O, Gospođo moja, o, Majko moja!” i molitvom “Oče naš” uz pratnju vlč. Petra Dobre i svojih voditeljica, učit. Marije Muselin i odgajateljice Milene Butarice, ali i uz prisustvo svih vjernika na sv. Misi, od toga trenutka one su završile svoje ministriranje. S pokojom suzom u oku krenule su prema glavnom oltaru i izašle iz župne crkve sv. Apostola Filipa i Jakova.

            Marjanske su svoje riječi zahvale uputile ne samo Nebeskoj Majci već i svojim voditeljicama, svome župniku, osobama  koje su bile uz njih čitav niz godina i koje su ih poučavale lijepim primjerima. Lijepe zahvalne reči bile su upućene i njihovim obiteljima, ocu i majci, baki i djedu, osobe koje su se vrijedno brinule kako bi njihova služba ministriranja bila moguća i njihova prisutnost vidljiva u kršćanskoj zajednici u kojoj žive.

            U Klokotiču riječi „Marjanske zafaljuju“ nije strana. Tako mještani ovoga sela nazivaju goreopisani proces zadnjeg ministriranja kao Marjanska. Za sve čitatelje „Hrvatske granćice“ koji ne znaju što su to Marjanske reči ću vam ukratko. „Marjanske” su ministrantice Majke Božje. To su isključivo djevojčice, odjevene u bijeloj haljini i bijelim vjenčićem na glavi (simbol njihove čistoće, ljubavi i poštovanja prema našoj Nebeskoj Majci). Njihova uloga u crkvi je da ministriraju za velike crkvene blagdane, posebice na blagdane Sv. Marije i na župni blagdan (kirvaj). Ministriraju još i na svadbama, na dočeku hodočasnika koji idu pješice u Mariju Radnu i Mariju Čiklovu te su uvijek prisutne kad našu crkvu posjete ugledni gosti iz države i inozemstva. Povodom svadbe u Klokotiču, „Marjanske“ idu bijelim barjacima mladenkinom domu u znak poštovanja i čistoće i otprate samo onu mladenku od kuće do crkve na vjenčanje, koja je i ona nekada bila „Marjanska“.

            Od ove godine imamo pet novih Marjanskih. To su djevojčice prvog i drugog razreda koje su ove godine dobile Prvu Svetu Pričest. Jer prvi od uvjeta da postaneš Marjanska kao i ministrant koji ministrira na sv. Misi je taj da moraš dobiti Svetu Pričest.

            Od srca vam hvala, drage Marjanske, koje ste ove godine “zafalile”, jer ste vi bile lijep primjer za vaše mlađe nastavnice i čuvarice ove jedinstvene tradicije u našim krajevima. Zahvaljujem vam se za vaše prisustvo koje je krasilo župnu crkvu iz Klokotiča na svaki blagdan i ostalih dana kada ste se morale tako odjenuti kako bi pokazale vašu vjernost u očuvanju tradicije. Vaše poštovanje je bilo vidljivo ne samo prema crkvi, već i prema selu. Znajte da je vaša prisutnost u našoj zajednici jedna od naših najdražijih nagrada na koju smo jako ponosni i znamo joj odati počasno mjesto.