Arhiva articole Hrvatska grancica Evenimente Search by tag : kafic, rimer, sojka, uniunea croatilor |
HLADNO PIVO U TEMIŠVARU |
miercuri, 27 iulie 2016 | |
Danas u Hrvatskoj teško ćeš naći nekoga a da nije čuo o
Hladnom pivu.
Ne,
ne mislim na ono iznimno popularno,
slabo alkoholizirano piće dobijeno nepotpunim vrenjem vodenog ekstrakta
ječmenog slada s dodatkom hmelja. Ne mislim, dakle, na hladno pivo kao piće,
čiji okus zna biti bolji na nižim temperaturama, već na jednu veoma popularnu,
isto nazvanu punk-rock grupu iz Zagreba.
O
bendu Hladno pivo mogu vam reći da je nastao u zagrebačkom kvartu Gajnice
tijekom osamdesetih godina i postaje širom poznat u Hrvatskoj 1993. godine,
nakon što snima te izdaje svoj prvi album – Džinovski. Duž njihove muzičke
karijere stvorili su osam albuma, pjevali po raznim scenama u Hrvatskoj,
Sloveniji, BIH, Makedoniji, Srbiji i Njemačkoj i prodali nešto više od 60
tisuća nosača zvuka. Privukli su pažnju ne samo svojom izuzetnom glazbom već i
porukama koje izviru iz svojih pjesama.
4.
lipnja 2016. stiglo je vrijeme oprobati i rumunjsku publiku. Nastupali su na
dvodnevnom festivalu Revolution, koji se održao u Temišvaru, u lokaciji Village
Museuma, a na čiju su se binu tada popeli, međuostalima, Suicidal Tendencies,
Juliette Lewis&The Licks i Skunk Anansie.
Skoknuli
smo i mi (odnosno ja i Petar Hategan, čovjek koji je omogućio susret sa
zagrebačkim bendom) do Temišvara uoči njihovog nastupa, s velikim oduševljenjem
i nekoličinom nespretno sklokpljenim pitanjima, na kojima smo se nadali da ćemo
dobiti odgovore, barem utoliko da možemo napuniti jednu stranicu našeg lista
ili nekoliko minuta emisije koju uređujemo na hrvatskom jeziku na regionalnoj
postaji Radio Ričica.
U
pridvoru hotela dočekao nas je Tyson, manager grupe, koji je nas dalje predao
Mile Kekinu, vokalu i frontmenu grupe Hladno Pivo. Evo što je nastalo od našeg
razgovora...
Po
prvi ste puta u Rumunjskoj, koji su vaši prvi dojmovi o našoj državi?
Dosta
smo dugo putovali, pa su nam prvi dojmovi o Rumunjskoj da je dosta daleko od
Zagreba, naročito kad se ide, možda, pogrešnim putem (aluzija da su putovali
preko Mađarske, a ne preko Srbije, gdje bi se broj kilometara znatno smanjio).
Jezik mi se jako sviđa, jučer sam čak naučio da se hladno pivo kaže „bere
rece“, a znam još reći i „buona siera“ (bună seara!), dovoljno da mogu navečer
pozdraviti publiku.
Odakle vam naziv Hladno pivo?
Pa,
to je još od dječjih dana kada smo tražili naziv za naš skromni sastav. Imali
smo 16-17 godina, bili smo tada u izviđaćima, išli smo, moj gitarist i ja,
negdje na logorovanje. Bilo je +40°...ljeto...peče, a mi razmišljamo o tome
kako smo jako žedni i kako tražimo ime za bend. I kad smo stigli tamo, u
izviđački kamp, u planinskom potoku dočekala je nas jedna gajba ledenog piva.
Otvorili smo svaki po jednu pivu, potegnuli gutljaj i rekli sebi: nema ništa
bolje od hladnog piva. I tako je to Hladno pivo na kraju i ostalo. Pokušali smo
poslije to promijeniti, ali ništa nam nije pametnije palo na pamet. Mislim da
je hladno pivo jedna sintagma koja odmah izaziva neke pozitivne asocijacije. To
je bilo, doduše, prije ovog vremena kada su se radile ove pivske reklame u
kojima se uveličava muško prijateljstvo uz nogomet i čips. Sad da smišljamo ime
benda mislim da se ne bi tako zvali, jer
je ta slika previše izlizana. Ali, Bože moj, Parnji valjak, Bijelo
dugme, svi ti bendovi koji su bili aktualni kada smo mi krenuli imali su
bezvezna imena.
Što se više pije u Hrvatskoj, pivo ili vino?
Ja
mislim da je i dalje Hrvatska dosta pivska zemlja, taj kontinentalni dio možda,
ipak, preteže, premda vinarski proizvođaći kažu da se Hrvatska jako uzdigla u
zadnjih par godina što se tiče standarda kvalitete vina. To je ona ljepota
specifična jednoj maloj zemlji kao što je Hrvatska, da ima ta dva
suprotstavljena dijela, kontinentalni dio, u kojemu se jede mesina i pije pivo
i taj dalmatinski dio, gdje se više, uz ribu, pije vino. Ne mogu se baš previše
zemalja pohvaliti s takvom šarolikošću.
Pjevate isključivo na hrvatskom...
Volim
koristiti jezik na kojem osjećam, na kojim ljubim, na kojim se svađam, na kojim
se radujem, na kojemu psujem. Jednostavnije mi je tako negoli prevoditi,
pušćati sve to kroz jedan dodatni filter stranog jezika. Imamo jednu pjesmu
„Bačkizagre stuhpa šeja“, čiji je cijeli tekst na šatrovačkom, imamo tu i tamo
korištenih slenga, ali uostalom prevladava štokavština i književni jezik, bez
puno dijalektizama.
Pjesme su vam uvelike društveno angažirane. Koje poruke
prenosite putem vaših pjesama?
Tematski
smo jako široko postavljeni. Imamo teme od muške impotencije do problema u braku,
nasilja u braku, imamo čak jednu pjesmu o čekanju. Nitko, osim Hladnog piva,
nikad nije napisao pjesmu o čekanju, o tome kako sjediš negdje u nekoj
čekaonici i vrijeme sporo prolazi, a ti čekaš, čekaš i samo čekaš. I o tome se
može napraviti pjesma! Mislim da vrijednost našeg benda je da mi možemo o svemu
napraviti neku pjesmu, gdje da se ljudi nađu u sitnim životnim detaljima.
Ponekad pristupamo i velikim temama kao
što su sloboda, vjerska indoktrinacija, nacionalizam, ksenofobija. Sad, na
zadnjem albumu imamo pjesmu Firma, koja je digla puno prašine, koja pjeva o
privatizaciji 90-tih godina, kada su velike firme prodane u bescjenje
raznoraznim mešetarima. Tako, da se ne klonimo ni jedne teme! Ja sam uvijek
volio one bendove koje su na sceni, za vrijeme koncerta, znale me i malo
nasmijati i naplakati, moraš nači tu nekaku mjeru da ljude provedeš kroz sva ta
emocionalna stanja.
Vidim da ste podržali školsku reformu u Hrvatskoj, zašto
smatrate da je ona potrebna?
U
hrvatskim se školama i dalje podučava da su kompjuteri sprave u kojima se
guraju diskete. To je samo jedan detalj koji karikira cijelu tu situaciju, ali,
ipak, hrvatsko je školstvo odlučilo da se krene u reformu. Ta reforma je
uključivala rad četiri sto ljudi, koji su na tome radili godinu i pol dana.
Mnogi su od njih radili pro bono. I kad je to, konačno, dovedeno pred završno
stanje, političari su odlučili mijenjati. Zbog toga smo se, zapravo, digli.
Hrvatske političke stranke moraju početi razmišljati u vremenskim okvirima koje
su duže od četiri godina i ako želimo stvarno nešto napraviti onda su potrebne
neke velike reforme, koje će, neke od njih, potrajati, možda, i do dvanaest
godina. Za to mora postojati jedan koncept, barem kada je u pitanju
obrazovanje, jer je to stvar gledanja u daljinu! Ono što razlikuje sitne
političare od državnika, od ljudi velikog kalibra, je da mogu gledati malo
preko tih četiri godina. Zato smo se digli i s nama skupa bilo je još četrdeset
tisuća ljudi... bila je to nevjerojatna atmosfera na Trgu Bana Jelačića prije
nekoliko dana. Mi smo tu samo da upozorimo o tim stvarima i da dignemo frku
gdjegod je to potrebno.
Vi ste, donekle, opisali, s ovim što ste rekli, školstvo u
Rumunjskoj...
Netko
je napisao jedan citat da svakoj vlasti odgovara neobrazovan narod jer s njime
je lakše manipulirati. Mislim da se svi moramo boriti da sva naša djeca imaju
iste mogućnosti obrazovanja, da buduće generacije budu pametnije od nas!
Ima li nade da će se u buduće vaši tekstovi, tekstovi vaših
pjesama proučavati u školama?
Prije
par dana jedan je zastupnik konzervativne struje rekao: kakvo je to školstvo u
kojem će vam Mile Kekin i Branimir Štulić biti u lektiri? Meni je to, s jedne
strane, nevjerovatni kompliment, naročito kad me stavlja u istu rečenicu s
Branimirom Štulićem, jer mislim da to ne zaslužujem. Branimir se više utkao u
literarno tkivo hrvatske kulture, njegovi se tekstovi svakodnevno citiraju i
sviraju. S druge strane, bez obzira da mi jako godi da neko miluje taj moj
veliki ego, mislim da rock&rollu, pogotovo nekom punk-rocku, nije mjesto u
lektirama za osnovne škole. U srednjoj školi možda, ali mislim da se time malo
gubi cool faktor. Ti, kad si u lektiri koju moraju svi čitati, ne znam da li
možeš biti cool. Kad si dio nekog programa nisi više originalan, i ja, zapravo,
mislim da ne bih pristao da se bilo šta moje stavlja u bilo kakve čitanke. Neka
ljudi dolaze do toga nekim svojim angažmanom. Postoji jako puno mladih dobrih
pjesnika s čijim se tekstovima mladi lakše identificiraju. Imate jako puno
modernih hrvatskih autora koji mogu ući u kurikularnu reformu, ja bih, recimo
obvezno stavio „Osmog povjerenika“ koji je užasno zabavno štivo. Ima, dakle
zaista dobrih knjiga. Naravno da treba proučavati klasike, da treba čitati
stupove hrvatske književnosti, Matoša, Ujevića itd., ali ne tako duboko kao što
se to dosada radilo. Prvenstveno se mora imati u vidu da klinci zavole čitanje,
pa će poslije oni sami otkriti prave stvari.
Šta biste preporučili Hrvatima iz dijaspore?
Ja
sam rođen u Njemačkoj, u ekonomskoj dijaspori. Moji su se starci tamo upoznali,
tamo sam proveo svoje prve godine života, sve do četrnaestih, kada sam se
odlučio vratiti. Ako je čovjek rođen u Rumunjskoj onda se mora ponašati kao
pristojni rumunjski građanin, ako je rođen u Australiji, isto tako. Daleko od
toga da bih ja nekoga pozivao da se vrati u Hrvatsku ukoliko on je ne osjeća
kao svoju domovinu ili, naprosto, ako se osjeća doma tamo gdje je i rođen, gdje
su mu obitelj, prijatelji i sve ostalo. Danas se Hrvatska suočava problemom
migracije svojih mladih građana. Za razliku od eksodusa za vrijeme Jugoslavije,
kada su ljudi, trbuhom za kruhom, išli van domovine, uglavnom sami, danas
cijele obitelji biježe vani. Ne želim vjerovati da je cijela ideja osnivanja
svoje države i ulaska u Europsku uniju bila ta da možemo lakše otići iz te
svoje države! Mislim da moramo raditi više na tome da naša država bude
normalnija i prosperitetnija. Za to se i mi borimo nastupajući po raznorazim
protestima, svirajući i pjevajući o tome!
A,
o prvom nastupu Hladnog piva na jednoj rumunjskoj bini mogao bih reći jedino
ovo – elektrizantno!
Iako
većina hrvatskog pučanstva iz Rumunjske živi udaljeno više od sto kilometara od
Temišvara, te večeri, distanca nije uopće predstavljala problem za veliki broj
naših mladih, koji su u velikom broju odlučili provesti do jutra u ludim
ritmovima Hladnog piva i ostalih izvođaća s festivala.
Daniel Lucacela |
< Precedent | Urmator > |
---|