Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj - HLADNO PIVO U TEMIVARU
Home arrow Hrvatska grancica arrow HLADNO PIVO U TEMIVARU arrow Hrvatska grancica arrow Evenimente 
Arhiva articole Hrvatska grancica Evenimente

Search by tag : kafic, rimer, sojka, uniunea croatilor


HLADNO PIVO U TEMIVARU PDF Imprimare E-mail
miercuri, 27 iulie 2016

Danas u Hrvatskoj teško ćeš naći nekoga a da nije čuo o Hladnom pivu.

 

            Ne, ne  mislim na ono iznimno popularno, slabo alkoholizirano piće dobijeno nepotpunim vrenjem vodenog ekstrakta ječmenog slada s dodatkom hmelja. Ne mislim, dakle, na hladno pivo kao piće, čiji okus zna biti bolji na niim temperaturama, već na jednu veoma popularnu, isto nazvanu punk-rock grupu iz Zagreba. 

_dsc4503.gif

            O bendu Hladno pivo mogu vam reći da je nastao u zagrebačkom kvartu Gajnice tijekom osamdesetih godina i postaje širom poznat u Hrvatskoj 1993. godine, nakon što snima te izdaje svoj prvi album – Dinovski. Du njihove muzičke karijere stvorili su osam albuma, pjevali po raznim scenama u Hrvatskoj, Sloveniji, BIH, Makedoniji, Srbiji i Njemačkoj i prodali nešto više od 60 tisuća nosača zvuka. Privukli su panju ne samo svojom izuzetnom glazbom već i porukama koje izviru iz svojih pjesama.     

            4. lipnja 2016. stiglo je vrijeme oprobati i rumunjsku publiku. Nastupali su na dvodnevnom festivalu Revolution, koji se odrao u Temišvaru, u lokaciji Village Museuma, a na čiju su se binu tada popeli, međuostalima, Suicidal Tendencies, Juliette Lewis&The Licks i Skunk Anansie.

            Skoknuli smo i mi (odnosno ja i Petar Hategan, čovjek koji je omogućio susret sa zagrebačkim bendom) do Temišvara uoči njihovog nastupa, s velikim oduševljenjem i nekoličinom nespretno sklokpljenim pitanjima, na kojima smo se nadali da ćemo dobiti odgovore, barem utoliko da moemo napuniti jednu stranicu našeg lista ili nekoliko minuta emisije koju uređujemo na hrvatskom jeziku na regionalnoj postaji Radio Ričica.

            U pridvoru hotela dočekao nas je Tyson, manager grupe, koji je nas dalje predao Mile Kekinu, vokalu i frontmenu grupe Hladno Pivo. Evo što je nastalo od našeg razgovora...

            Po prvi ste puta u Rumunjskoj, koji su vaši prvi dojmovi o našoj dravi?

            Dosta smo dugo putovali, pa su nam prvi dojmovi o Rumunjskoj da je dosta daleko od Zagreba, naročito kad se ide, moda, pogrešnim putem (aluzija da su putovali preko Mađarske, a ne preko Srbije, gdje bi se broj kilometara znatno smanjio). Jezik mi se jako sviđa, jučer sam čak naučio da se hladno pivo kae „bere rece“, a znam još reći i „buona siera“ (bună seara!), dovoljno da mogu navečer pozdraviti publiku.

            Odakle vam naziv Hladno pivo?

            Pa, to je još od dječjih dana kada smo traili naziv za naš skromni sastav. Imali smo 16-17 godina, bili smo tada u izviđaćima, išli smo, moj gitarist i ja, negdje na logorovanje. Bilo je +40°...ljeto...peče, a mi razmišljamo o tome kako smo jako edni i kako traimo ime za bend. I kad smo stigli tamo, u izviđački kamp, u planinskom potoku dočekala je nas jedna gajba ledenog piva. Otvorili smo svaki po jednu pivu, potegnuli gutljaj i rekli sebi: nema ništa bolje od hladnog piva. I tako je to Hladno pivo na kraju i ostalo. Pokušali smo poslije to promijeniti, ali ništa nam nije pametnije palo na pamet. Mislim da je hladno pivo jedna sintagma koja odmah izaziva neke pozitivne asocijacije. To je bilo, doduše, prije ovog vremena kada su se radile ove pivske reklame u kojima se uveličava muško prijateljstvo uz nogomet i čips. Sad da smišljamo ime benda mislim da se ne bi tako zvali, jer  je ta slika previše izlizana. Ali, Boe moj, Parnji valjak, Bijelo dugme, svi ti bendovi koji su bili aktualni kada smo mi krenuli imali su bezvezna imena.

            Što se više pije u Hrvatskoj, pivo ili vino?

            Ja mislim da je i dalje Hrvatska dosta pivska zemlja, taj kontinentalni dio moda, ipak, pretee, premda vinarski proizvođaći kau da se Hrvatska jako uzdigla u zadnjih par godina što se tiče standarda kvalitete vina. To je ona ljepota specifična jednoj maloj zemlji kao što je Hrvatska, da ima ta dva suprotstavljena dijela, kontinentalni dio, u kojemu se jede mesina i pije pivo i taj dalmatinski dio, gdje se više, uz ribu, pije vino. Ne mogu se baš previše zemalja pohvaliti s takvom  šarolikošću.

            Pjevate isključivo na hrvatskom...

            Volim koristiti jezik na kojem osjećam, na kojim ljubim, na kojim se svađam, na kojim se radujem, na kojemu psujem. Jednostavnije mi je tako negoli prevoditi, pušćati sve to kroz jedan dodatni filter stranog jezika. Imamo jednu pjesmu „Bačkizagre stuhpa šeja“, čiji je cijeli tekst na šatrovačkom, imamo tu i tamo korištenih slenga, ali uostalom prevladava štokavština i knjievni jezik, bez puno dijalektizama.

_gri6491s.gif

            Pjesme su vam uvelike društveno angairane. Koje poruke prenosite putem vaših pjesama?

            Tematski smo jako široko postavljeni. Imamo teme od muške impotencije do problema u braku, nasilja u braku, imamo čak jednu pjesmu o čekanju. Nitko, osim Hladnog piva, nikad nije napisao pjesmu o čekanju, o tome kako sjediš negdje u nekoj čekaonici i vrijeme sporo prolazi, a ti čekaš, čekaš i samo čekaš. I o tome se moe napraviti pjesma! Mislim da vrijednost našeg benda je da mi moemo o svemu napraviti neku pjesmu, gdje da se ljudi nađu u sitnim ivotnim detaljima. Ponekad  pristupamo i velikim temama kao što su sloboda, vjerska indoktrinacija, nacionalizam, ksenofobija. Sad, na zadnjem albumu imamo pjesmu Firma, koja je digla puno prašine, koja pjeva o privatizaciji 90-tih godina, kada su velike firme prodane u bescjenje raznoraznim mešetarima. Tako, da se ne klonimo ni jedne teme! Ja sam uvijek volio one bendove koje su na sceni, za vrijeme koncerta, znale me i malo nasmijati i naplakati, moraš nači tu nekaku mjeru da ljude provedeš kroz sva ta emocionalna stanja.

            Vidim da ste podrali školsku reformu u Hrvatskoj, zašto smatrate da je ona potrebna?

            U hrvatskim se školama i dalje podučava da su kompjuteri sprave u kojima se guraju diskete. To je samo jedan detalj koji karikira cijelu tu situaciju, ali, ipak, hrvatsko je školstvo odlučilo da se krene u reformu. Ta reforma je uključivala rad četiri sto ljudi, koji su na tome radili godinu i pol dana. Mnogi su od njih radili pro bono. I kad je to, konačno, dovedeno pred završno stanje, političari su odlučili mijenjati. Zbog toga smo se, zapravo, digli. Hrvatske političke stranke moraju početi razmišljati u vremenskim okvirima koje su due od četiri godina i ako elimo stvarno nešto napraviti onda su potrebne neke velike reforme, koje će, neke od njih, potrajati, moda, i do dvanaest godina. Za to mora postojati jedan koncept, barem kada je u pitanju obrazovanje, jer je to stvar gledanja u daljinu! Ono što razlikuje sitne političare od dravnika, od ljudi velikog kalibra, je da mogu gledati malo preko tih četiri godina. Zato smo se digli i s nama skupa bilo je još četrdeset tisuća ljudi... bila je to nevjerojatna atmosfera na Trgu Bana Jelačića prije nekoliko dana. Mi smo tu samo da upozorimo o tim stvarima i da dignemo frku gdjegod je to potrebno.

            Vi ste, donekle, opisali, s ovim što ste rekli, školstvo u Rumunjskoj...

            Netko je napisao jedan citat da svakoj vlasti odgovara neobrazovan narod jer s njime je lakše manipulirati. Mislim da se svi moramo boriti da sva naša djeca imaju iste mogućnosti obrazovanja, da buduće generacije budu pametnije od nas!

            Ima li nade da će se u buduće vaši tekstovi, tekstovi vaših pjesama proučavati u školama?

            Prije par dana jedan je zastupnik konzervativne struje rekao: kakvo je to školstvo u kojem će vam Mile Kekin i Branimir Štulić biti u lektiri? Meni je to, s jedne strane, nevjerovatni kompliment, naročito kad me stavlja u istu rečenicu s Branimirom Štulićem, jer mislim da to ne zasluujem. Branimir se više utkao u literarno tkivo hrvatske kulture, njegovi se tekstovi svakodnevno citiraju i sviraju. S druge strane, bez obzira da mi jako godi da neko miluje taj moj veliki ego, mislim da rock&rollu, pogotovo nekom punk-rocku, nije mjesto u lektirama za osnovne škole. U srednjoj školi moda, ali mislim da se time malo gubi cool faktor. Ti, kad si u lektiri koju moraju svi čitati, ne znam da li moeš biti cool. Kad si dio nekog programa nisi više originalan, i ja, zapravo, mislim da ne bih pristao da se bilo šta moje stavlja u bilo kakve čitanke. Neka ljudi dolaze do toga nekim svojim angamanom. Postoji jako puno mladih dobrih pjesnika s čijim se tekstovima mladi lakše identificiraju. Imate jako puno modernih hrvatskih autora koji mogu ući u kurikularnu reformu, ja bih, recimo obvezno stavio „Osmog povjerenika“ koji je uasno zabavno štivo. Ima, dakle zaista dobrih knjiga. Naravno da treba proučavati klasike, da treba čitati stupove hrvatske knjievnosti, Matoša, Ujevića itd., ali ne tako duboko kao što se to dosada radilo. Prvenstveno se mora imati u vidu da klinci zavole čitanje, pa će poslije oni sami otkriti prave stvari.

_dsc4468.gif

            Šta biste preporučili Hrvatima iz dijaspore?

            Ja sam rođen u Njemačkoj, u ekonomskoj dijaspori. Moji su se starci tamo upoznali, tamo sam proveo svoje prve godine ivota, sve do četrnaestih, kada sam se odlučio vratiti. Ako je čovjek rođen u Rumunjskoj onda se mora ponašati kao pristojni rumunjski građanin, ako je rođen u Australiji, isto tako. Daleko od toga da bih ja nekoga pozivao da se vrati u Hrvatsku ukoliko on je ne osjeća kao svoju domovinu ili, naprosto, ako se osjeća doma tamo gdje je i rođen, gdje su mu obitelj, prijatelji i sve ostalo. Danas se Hrvatska suočava problemom migracije svojih mladih građana. Za razliku od eksodusa za vrijeme Jugoslavije, kada su ljudi, trbuhom za kruhom, išli van domovine, uglavnom sami, danas cijele obitelji bijee vani. Ne elim vjerovati da je cijela ideja osnivanja svoje drave i ulaska u Europsku uniju bila ta da moemo lakše otići iz te svoje drave! Mislim da moramo raditi više na tome da naša drava bude normalnija i prosperitetnija. Za to se i mi borimo nastupajući po raznorazim protestima, svirajući i pjevajući o tome!

            A, o prvom nastupu Hladnog piva na jednoj rumunjskoj bini mogao bih reći jedino ovo – elektrizantno!

            Iako većina hrvatskog pučanstva iz Rumunjske ivi udaljeno više od sto kilometara od Temišvara, te večeri, distanca nije uopće predstavljala problem za veliki broj naših mladih, koji su u velikom broju odlučili provesti do jutra u ludim ritmovima Hladnog piva i ostalih izvođaća s festivala.

Daniel Lucacela

 
< Precedent   Urmator >

FrontPage