Arhiva articole Hrvatska grancica Diverse |
KOMARNICKA PECKA |
luni, 10 octombrie 2016 | |
Drago mi je što u blizini našega sela imamo jako
lepa mesta, mesta što svakomu ljuckomu človeku koji ovudi prođe, mu ukradu
pogled barem za nekoliko minuta. Karaševo ima potencijal da postane atraktivan
za turisti stran če selo ima jena vrata, od sedam vrata koja jesu, kudi možeš
da turiš u Nacionalni park Semenic-Cheile Caraşului. A Nacionalni park
Semenic-Cheile Caraşului ima toliko mesta koji vrede da se barem jedanput u
životu vide, zato volim toliko često da pišem za nji.
Bog je prodaroval Nacionalnomu parku
Semenic-Cheile Caraşului 36.214 hektara, u kojem se broje priko 500 pećke, ili
po male ili po velike, ali, od svi ti pećka, niti jena ne napravena od
človekove ruke, nego samo od prirode. Žalno je če mlogo od ti mest što su nim
poznati, mesta na kojim je, nekiput, mlogo narod išal da se raspusti i veseli,
lagano laju da se odzabe stran loše
infrastrukture.
Poznata
kao najlepa pećka iz celog Banata i
blizu najvelika iz cele države, Komarnička pećka prima najmlogo turisti
pričevši od meseca maja pa sve do kraj augusta. Kad ovi četiri letnji meseci
nesu kišoviti pravo je vreme za šetnju kroz pećku. A u ostali meseci, kad ni
kiše često sokaćaju, reka Ponikova izraste, rečica koja je godinami iskopala
pećku, voda jeme živo da raste pa si čini produ kroz pećku i tako nim zastave
volju da turimo da ju vidimo. Tako če lam da se pograbim i u nekoliko kratke
reči lam da spomenem zašto bi išli što po živo u rezervaciju Komarnik da vidimo
pećku s istim imenam.
Zanjimljiva
Komarnička pećka, kojoj mesto je u valji Komarnik u Aninačkim planinama, dlga
je 5.550 metera, ali samo u 1.750 metera se mogu videti mlogo forme, to su
forme koje su dobile ime na to na što liče, kao na primer: “velika i mala
orga”, “kineski zid”, “velika soba od kristala”, a i nekoliko male formice
što liče na nešto po malo kako bi bilo
na “lemonu”, “pićurku” i na druge male stvari. Najsmešno ime što mi se činilo
je “svekrvin jezik”, koji ne znam na koju formu liči, ili na malu formu ili na
veliku. Glavnu ulogu za ta čudesna imena imaju stalaktite i stalagmite, kojem
treba stotine godine da se naprave od najmlogo petnajest milimetera. To je
dokaz da Komarnička pećka je od stotine godine. Ne znam točno od koliko ali
samo znam če ni do u današnje vreme se ne zna kad i koji je iznašal pećku
Komarnik.
Da
se vrnem na put prema pećki, mesto de možemo da vidimo s našimi očimami
bogatstvo što ima pećka, ali prije toga moramo s nekoliko dana prije što da
pođemo kod kantona Komarnik da kažemo Mikoli Ifki, poznat i po imenu Nikušor, človik
koji ima tu dužnost da nim otključi i otvori železna vrata s kojimi je pećka u
ostalo vreme zatvorena i zaključena. Za pomoć nim je i da ni provede kroz pećku
i natrag, da nim pojavi sve te forme za koje dotad ne znamo ni kako bi
izgledale a ni reč za nji.
Pećku otvara Nikušor svaki dan od ponedelnika
do petka pričevši od 10 sata poranini pa sve do 5 sata otplani, a subotom i
nedeljem otvara samo kad su priko 5 človeka koji bi teli da vide pećku iznutra.
Postoji jena mala taxa koju svaki plati koj bi tel da turi u pećku, to je ni po
više ni po malko od 10 leja za svakoga. Prid što da se turi u pečku svaki
dobije jenu kasketu koja na vrv glavi ima neko malu svetlinju. To ne znači če
nesmemo i mi da si uzmemo odoma neku drugu svetlost po veliku i po jaku. Od što
je bolja svetljinja od to je po velika pomoć u velikoj i beskrajnoj tami iz
pećke. Samo tako se mogu videti kako se bliskaju stalaktite i stalagmite, koje
za nekoliko sekunde ni čine da mislimo če smo u jenim labirintu od kristala.
Ja
jena sam si napravila volju da idem po drugu put u pećku da iznova sećam njejan
studen zrak koji ne ni po više ni po malko od devet grada, bilo zimi ili leti,
da dam nova imena konstrukcijama za koje mislim če mi na nešto poznato liče i
na kraju da suočim slike iz pećke s realnosti.
Nesam morala da raspićujem ljuđe koji su bili
u pećki, što su sećali kad su videli
božansku lepotu skrivenu ispod zemlje, nego iznenada sam videla na internetu po
više snimci s luđimami u pećki Komarnik. Ti snimci su mi dosta mlogo pomagali
da vidim njinu zahvalnost. Dosta mi je bilo da vidim kako im je bilo u velikoj
tami u kojoj čak i na maloj svetljinji ju pribliskaju stalaktite i stalagmite,
znakove koji pokazuju če pećka je ješte živa.
U 1947 godini pećka je bila proglašena naturalna
rezervacija. Na veliku žalost ovaka lepa i velika pećka nema svetlost unutra
tako kako bi trebalo da ima, ali to ne znači če pećka treba da sidi zatvorena i
da ne može biti viđena. Čak i tako njejna lepota tegli od godine do godine sve
po više i po više turista.
Svi
koji traže avanturu i lep doživljaj, priroda je prijatelj koji ni čeka da nim
se pridruži u našim iskustvu.
Maria Calina |
< Precedent | Urmator > |
---|