Arhiva članaka Hrvatska grancica Nase istine Search by tag : alegeri, parlamentare, alegeri parlamentare, carasova, Carasova |
KLOKOTICKI TAMBURAŠI |
Monday, 10 October 2016 | |
U Klokotiču, vjerovali ili ne, ima tamburaša.
Iako
nespecifična i neprimjerena za karaševsku folklornu tradiciju, tambura je,
ipak, pronašla način doprijeti do srca nekoličine mladića navedenog naselja.
Tamo su četrnaest tamburaških početnika postavili temelje prvog karaševskog
tamburaškog zbora prošle 2015. godine, u studenome mjesecu.
Ali,
kao što sam rekao, karaševskim Hrvatima nije specifična tamburica. Nitko se
živ ne sjeća da se ikada tamburicama
sviralo na nekoj karaševskoj svadbi ili na bilo kojem drugom veselom događaju u
ovim našim krajevima. Naši su stari muzikanti, tako kako smo ih zapamtili,
svirali violinu (laftu, kako Karaševci vele) i držali bas na kontrabasu
(bronki, kako joj mi kažemo) i, kako kad, radi glasnoće, lupali tamo neki
bubanj (tupan na karaševskom). Nerijetko se svirala i frula.
Nešto
se kasnije tim tradicionalnim instrumentima pridružila i harmonika, a ona s
vremenom dobiva najvažniju ulogu među njima. Taj veliki uspon harmonike možemo
objasniti sve jačim prodorom srpskog folklora u karaševsku svirku.
U
modernim vremenima nestala je bronka, skoro da je nestala i lafta, ali se
zauzvrat javlaju elektronske orgulje i, ovisno o situaciji, saksofon. S
napomenom da je harmonika i dalje rukovodeći muzički instrument.
Današnji
je karaševki folklorni repertoar ili je srpski ili je rumunjski. Od
tradicionalne karaševske svirke ostalo je još nekoličina audio snimaka u
arhivama, ali većina onog što je sačuvano nosi, nažalost, ožiljke rumunjske
folklorne interferencije.
Jesu
li, međutim, Karaševci ikada imali svoj izvorni folklor ili su ga oduvijek
pozajmljivali od susjednih naroda, kao što to rade i u današnje vrijeme? Srpski
jezikoslovac Josip Erdeljanović je na početku 20. stoljeća, tijekom svojih
istraživanja među preseljenim Karaševcima u Srpskom Banatu također uočio da
oni: „Krašovanski nit što znaju pripovedati niti pevati znaju – pesme su im
svetovne srpske, a religiozne bunjevačke i hrvatske“.
Kao
što sam maloprije rekao, u Karaševce se pjeva i svira rumunjski ili srpski, a
zato su, po potrebi, nadodani i specifični instrumenti: kada se više rumunjski
sviralo prevladavao je saksofon, dok je u preostalom slučaju harmonika imala
glavnu riječ, popraćena, u novije vrijeme, elektronskim orguljama. Sva ova nova
glazbala, kao što smo vidjeli, strani su tradicionalnoj karaševskoj formaciji,
ali ona su se vremenom toliko ukorijenila da je običnom Karaševcu, danas,
gotovo nezamišljivo slušati živu glazbu na nekom domaćom veselju a da ne čuje
zvuk njihovih akorda.
Stoga
je, donekle, opravdana susdržanost Karaševaca u uspjeh tamburica u ovim našim
krajevima.
Međutim,
nije ni u Hrvatskoj tamburica oduvijek bila dominantna u odnosu na druge
tamošnje instrumente. Nju su je donijeli Turci u 14. i 15. stoljeću. Na tlu bivše
Jugoslavije najviše se udomila kod muslimana – u Makedoniji, na Kosovu te
osobito u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne su je Šokci prenesli u Slavoniju gdje
je 18. i 19. stoljeću postala najizrazitijim narodnim instrumentom.
Velečasni
Petar Dobra, župnik u Klokotiču, objasnio je kada i kako su kod nas ovdje
dospjele tambure: „ Prije par godina kontaktirali smo Hrvatsko Veleposlanstvo u
Bukureštu i rekli smo im da želimo nabaviti nekoliko tamburica, a poslije ćemo
tražiti mladiće koje su željne svirati. Rekli su da nam mogu, za početak,
financijski podržati u nabavi deset takvih instrumenata, ali da se mi osobno
interesiramo o cijeni i ostalim uvjetima nabave. Onda smo ja i vlč. Marijan
Tjinkul iz Lupaka stupili u kontakt s gospodinom Katulićem iz Velike Gorice i
naručili izradnju tih instrumenata. Kada smo u sijećnju 2013. otišli tamo na
svečenički tjedan, već su bile izrađene četiri tambure, koje smo ponijeli doma.
Nakon nešto vremena dovršile su se i ostale šest, pa onda je ambasada za sve to
platila, preko Hrvatske Matice Iseljenika, 3600 eura“
Tamburice
su stajale pod inventarom u klokotičkom župnom domu bez da ih iko dotakne sve
do pred kraj 2015. kada, na poziv velečasnog Petra Dobre, u Klokotič stiže velečasni
Branko Kornfeind, župnik u austrijskom gradišću i, pored toga, vrstan tamburaš.
On skuplja sve mlade interesirane u sviranju tamburica i počinje ih podučavati.
Za početak stvara dvije grupe: klinci i odrasli, ali kasnije, zbog nestašica
vremena osredotočuje se samo na odrasle, koje i dandanas podučava.
Od
tada dolazi još dva puta nakratko u Klokotič, za Uskrs i na početku kolovoza
2016. Uvijek u svakom takvom kratkom posjetu izravno vježba s novostvorenim
zborom, ali najviše vremena podučava ga preko interneta, na način da šalje
tamburašima note i upute za sviranje neke nove pjesme.
Prvi
nastup klokotički tamburaški zbor izveo je u prepunoj klokotičkoj crkvi, 12.
lipnja ove godine, kada je četrdeset pet mladića i djevojaka dobilo sakrament
svete potvrde. Od tada, sve do datuma kada je ovaj članak napisan, nastupali su
još pet puta u klokotičkoj i vodničkoj crkvi na svetim misama u nedjelji.
Možda
će jednog dana, ova ili neka druga grupica tamburaša zasvirati i na nekom
karaševskom veselju! Tko zna?!
Daniel Lucacela |
« Prethodna | Slijedeća » |
---|