Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Znamo da svako godišnje doba ima svoje ljepote i čari, pa tako i jesen, koja, pored toga što je bogata i nudi nam raskoš plodova, dolazi i s najviše kirvaja u karaševskim krajevima.

            Riječ kirvaj je posuđenica koja je ušla u naš govor iz njemačkog jezika, od složenice “die Kirchweih” (Kirche – crkva i Weihe – posveta, svečana ceremonija), što bi religiozno značilo dan proslave povodom posvete crkve.

            Mjesec rujan kreće bogatom duhovnom i kulturnom ponudom. Napomenula sam i duhovnu stranu, zato što prva proslava kirvaja je u selu Jabalču, 8.rujna, na blagdan Male Gospe, spomendan rođenja Blažene Djevice Marije. Za taj veliki kršćanski blagdan, naši karaševski Hrvati hodoćaste u Mariju Radnu, najveće hodočasničko mjesto temišvarske dijeceze, gdje stižu nakon trodnevnog mukotrpnog pješačenja. Dakle, na Malu Gospu, odnosno na Svetu Mariju Malu kako je običaj govoriti u nas Karaševaca, kirvaj je u Jabalču. Toga dana, Jabalčanje su slavili našu Nebesku Majku, zaštitnicu njihova sela, a za proslavu tog blagdana pripremili su se najmanje tjedan dana prije, kako bi svoje drage prijatelje ugostili u najboljim uvjetima i pripremili im najbolju domaću tradicionalnu hranu. A kasnije, nakon ručka, negdje u večernjim satima, nastupila je muzička formacija Milana Todora (Žićke), koja je uz tradicionalni karaševski danac i portanje održala lijepu atmosferu i uspjela razveseliti Jabalčane i njihove goste.

            Drugi po redu kirvaj je 12. rujna, u Klokotiču, na blagdan Imena Marijina, dan posvete crkve, a zaštitnike sela sv. ap. Filipa i Jakova, Klokotičane slave 3. svibnja. Na prvi dan proslave,  poslije ručka, započela je tradicionalna kirvajska igranka. Ove godine za Klokotičane pripremila sam jedno lijepo iznenađenje kako bi i nadalje očuvali u ovom selu jedinstvenu tradiciju i ovaj lijep običaj da se djevojke koje su završile Osnovnu školu odjenu u narodnu nošnju i stave „partu“ cvijećem na glavu, koja je simbol djevičanstva, mladosti i ljepote. Kirvajska igranka je još jedna od prilika da se ponosno može predstaviti naša kultura i ljepota nošnji karaševskih Hrvata. Za pokrenuti projekt imala sam veliku podršku nekolicine dobrovoljnih mještana, i ovom prilikom želim im se srdačno zahvaliti. Oni su uvijek bili uz sve akcije koje smo pokrenuli, bilo sportske ili kulturne, kako bi mlade iz našega sela nadahnuli i potaknuli da zavole, njeguju i očuvaju ono što su nam naši preci ostavili, a to su raznolikosti karaševskih običaja, lijepote narodnih nošnji, kulturne i vjerske tradicije itd. Posebno se želim zahvaliti našem zastupniku u Rumunjskom parlamentu, gosp. Slobodanu Geri, vlč. Davoru Lukačeli, Marjanu i Anki Vlasić (Kovačevci), Milji i Anki Žurkul (Ivaničići), Milji i Mariji Vatav (Andrekić), Marjanu i Ani Švenak (Paja), Milji i Mariki Muselin (Tomička), Marjanu i Danici Ocil (Prcići), Marjanu i Slavici Padinjanc (Filkeš) i  Marjanu Vlasiću (lupački knez). Evo, to su naši mještani velikog srca koji su i ovaj put pokazali da vole to što jesu i da žele da i njihova djeca ponosno nastave i budu promotori ovih lijepih tradicija za koje se mi borimo kako bi ih očuvali od izumiranja. To su ljudi koji su saznali da namjeravam simbolično nagraditi mlade čuvare kirvajske tradicije, financijski su pomogli kako bi ovaj moj projekt bio uspješniji, a proslava kirvaja svećanija. Pomoću gorenavedenih obitelji uspjeli smo nagraditi medaljama i simboličnom svotom novca osam djevojaka koje su bile u narodnoj nošnji i mladiće koji su se pobrinuli da ove seoske igranke budu održane prigodom raznih blagdana, a ne samo na kirvaju. Nagradu su dobili i mladi Klokotičanje koji su po prvi put na kirvaju zaplesali tradicionalni karaševski danac i portanje. I kako bi kirvajsko veselje okrunili još jednim uspjehom naših mladih, nagradu je dobila i novoosnovana grupa “Klokotički tamburaši”, a to su mladi koji su cijelo ljeto uporno vježbali tamburice i u kratkom roku uspjeli zasvirati i na žičnim instrumentima više pjesama. 

            Predzadnji kirvaj mjeseca rujna je na blagdan Sv. Mateja apostola i evangelista, 21. rujna, u Lupaku, a zadnji kirvaj karaševskih Hrvata u mjesecu rujnu je u Vodniku, 29. rujna, kada crkva slavi blagdan sv. Mihaela, Gabriela i Rafaela, arkanđeli, zaštitnici sela i vjernika koji nose njihova imena.

            U nas je običaj da pripreme za proslavu kirvaja započmu najmanje tjedan dana ranije. Ima i obitelji koje uvijek dođu iz inozemstva da proslave blagdan svoga sela. Priprema započinje s uređenjem kuće, a kasnije i s pripravom jela i pića koji će biti posluženi za stolom gdje se okuplja rodbina i prijatelji. Kirvaj je i jedna od prilika pokazati sebe, svoju kuću, svoje selo u najboljem svjetlu.

            Kirvajsko tradicionalno slavlje započinje sv. Misom, te se nastavlja ručkom, a kasnije se u centru sela, ispred Doma kulture, održavaju tradicionalne igranke (danac i portanje). A za one najmlađe ima u centru sela, pogotovo kad je vani i lijepo vrijeme, licitara sa svojim kičevima, kojima oni ostave dosta dobivenog džeparca.

            I ove godine, a to je već postalo tradicionalno, igranke na svim karaševskim kirvajima financijski je podržalo Zajedništo Hrvata u Rumunjskoj.