Arhiva articole Hrvatska grancica Obiceiuri si traditia |
CAŠCENJE OVNA, TRECI OVCARSKI OBICAJ |
luni, 24 octombrie 2016 | |
Naši stari su se odavna bavili ovčarstvam. Bili su svi jaki i zdravi stran če ovca, proti druge mare, je bila glavni izvor zdravlja.
Od
ovce su imali čisto mleko, dobro sirenje, masnu provaru i zdravo meso. Kad se
ovca ujagnji, ovčari imaju i jaganci, od koji, od kad po izrastu, dobiju
mlado i dobro meso.
Naši
stari nesu imali samo jelo od ovce nego i vlnu i kožu, drugi izvori za bolji
život. Od vlne su činili aljinu s kojom su se zavijali, kad su ji napali oštri
zimski dani, tkali su ćilim, kojeg su držali samo u velikoj sobi prostrtoga na
postelji. Tu “veliku sobu” je imal svaki dom. Tamo ne se turalo svaki dan, nego
samo po nedelji, kad su otuda uzimali nove cole da idu u crkvu. Ali i kad se
držalo neko slavenje, pak u toj sobi se slavilo.
Mlogo
cole što su se nosile u to dobo od naši čukunje su bile napravene od vlne od
ovac. Žene su prele vlnu, činile su valjenjajke, turjaci, bere od klašnja za
luđe, svakijaki cveteri, klebeci, kece, popruci i kanice, a kapu, kožu i lajber
su napravljali od kože od ovac. Iz niti jenog doma ne falilo cidilo, koji je i
on bil napraven od vlne od ovce. Imali su jako veliku brigu za svaku stvar s
kojom su se mogli služiti. U cidilu su pušćali gošćam jelo od slavenja i od
klanje svinj, u belem tranjeslu su nosili jelo kad su išli kod ovac ili na seno
i kopanje, a šarenem tranjeslam su išli na smerljanje i otkukanje ili kad se
porodi žena. Tad se išlo s pogačom kod kuma.
Mlogi
običaji što su stari Karaševci čuvali i slavili su se pleli okol ovac. Slavili
su otkukanje i smerljanje, običaji što se i u sadašnje vreme slave. Treći
običaj, kojeg su slavili samo ovčari, je “čašćenje ovna”. Za ovej običaj se ne zna toliko mlogo. U
mojem selu mlogo mladi su čuli za njega, ali ne znaju što se činilo u tem danu.
Tako če kad dođe mesec september svi ortaci iz svi struga se dogovore koji dan
da izdaberu da slave čašćenje ovna. Svaka struga je imala, otprilike, po dva
ili tri ovčara. Ovej treći običaj iz godine, što ovčari slave, nema određen
datum u mesecu kad da se slavi, kako što se slavi otkukanje, na primer, na
Svetoga Ðurđa. Svaka struga je držala običaj krajem meseca septembra. Otkad se
svi ortaci iz jene struge dogovore na koj dan laju da časte ovnove, ostane samo
da svaki si kaže doma ženi, i mladi ako ju ima u domu, da poprave što znaju one
če treba da se nosi kod struge.
I
tako kako vreme prođe, tako i treći običaj lagano dođe. Na kraju meseca
septembra ovčari puste radosni svi ovnove što ji imaju u veliki čopor ovce.
Ovnove su bili zabranjeni od ovac
pričevši od meseca augusta pa sve do kraja septembra, kako ovce da se ne
jagnje.
Poranini žene doma rastanu rizanci, svare kokošku, naprave
perišore, ispeku prompiri, učine kolač od oresi i od slatkog sirenja i na kraju
metnu u lepu nakićenu čuturu presnu rakiju, iz te godine ispečenu. Kad to svo
jelo je zgotvano metnu u jenu veliku kotaricu, koju žene nose tako plnu na
glavi odoma pa sve do struge. Kad to jim sve popravno povikaju decu, unuci,
unuke i ostali iz doma da pođu zajedno kod ovac, da slave dan ovna.
Dok
svakomu ortaku stigne čeljad i žena odoma, ovčari se popravljaju da pomlzu to
malko mleko što ješte imaju ovce. Od sutra dan ovce se više ne mlzu. Kad se svi
sakupe kod struge lepo se pozdrave, svaka žena traži de da postavi kotaricu s
jelam, če jim bila jako zamašna. Obrću se, govore se, drago jim je če su živi i
zdravi dočekali iznova da zajedno slave. Smeju se, šamate se, a deca okol nji
kokoću se, vaću se jedan drugoga, idu okol ovac, kriju se jedan od drugog, i
tako dečarska sigračka i luđarski smej izgleda kako da nema kraj.
Na tej dan, vreme kakon če leti, živo dođe
vreme ručka, svaki si traži mesto okol prostrtoga trpeznika na travi i čeka da
ugleda baš iz svakoga jela. Prid jelo jedan od ovčari s rakijom u ruki nameni
Svetomu Ðurđu, pastiru od mare, da jim sačuva svu maru što imaju od svi zla.
Oma
od sutra dan se “pocepaju” svi ortaci. Svaki ovčar odbije njejne ovce i pođe
kod njega kod salaša ili tamo de ima livade. Svaki sam se zimuje do na godinu,
do kad se iznova svi ortaci sklope.
To su običaji koji ni potsećaju kad
tad na naši stari.
Maria Calina |
< Precedent | Urmator > |
---|