Arhiva articole Hrvatska grancica Evenimente Search by tag : kafic, rimer, sojka, uniunea croatilor |
SUSRET SEDAMDESETOGODIŠNJAKA |
joi, 15 decembrie 2016 | |
Već od 2008. godine, u sjedištu Zajedništva Hrvata se
svake godine priređuje svečana večera u čast generacije sedamdesetogodišnjaka,
a na proslavu su pozvani svi pripadnici
te generacije iz svih sedam hrvatskih naselja Karaš-severinske županije.
5.
studenog stigao je red i generaciji rođenoj 1946., najbrojnijoj skupini
vršnjaka koja se dosad odazvala pozivu. Ove godine u prostorijama Zajedništva
Hrvata okupilo se je 51 sedamdesetogodišnjak iz svih naših sela, 21 iz
Karaševa, 3 iz Nermiđa, 2 iz Jabalča, 3 iz Lupaka, 4 iz Vodnika, 7 iz Ravnika i
10 iz Klokotiča. Ovakvi susreti započeli su 2007. godine, kada je generacija iz Karaševa, koja je tada ispunila
65 godine, iskazala želju da se sastane u zgradi Zajedništva Hrvata. Taj prvi
susret obradovao je sve prisutne i smjesta se stvorila zamisao da bi ovakve
inicijative bile poželjne i u budućnosti. Stoga je Zajedništvo odmah sljedeće
godine priredilo proslavu generaciji rođenoj 1938. godine, ali je taj put
pozvao istogodišnjake iz cijele karaševske zajednice. Susreti
sedamdesetogodišnjaka postali su danas lijepa tradicija.
Počevši
od 17,00 sati, slavljenici su prisustvovali Svetoj misi u crkvi Marijina
uznesenja iz Karaševa, gdje im je velečasni Petar Rebedžila poželio, između
ostalog, da se još dugi niz godina raduju u životu i zdravlju zajedno sa svojim najmilijima.
“Lijep
je ovaj običaj, zato čestitam svima vama koji ste došli danas da proslavite
sedamdeset godine života. Isto tako, iskreno čestitam i ostalim pripadnicima
Vaše generacije koji iz raznoraznih razloga nisu se mogli odazvati pozivu. To
su veoma lijepe godine i uvijek se radujemo kad imamo stare i mudre među nama.
Starost u sebi ne bi trebao biti problem nego bi trebao biti jedna velika
radost. Veliko mi je zadovoljstvo kad vidim naše stare mudre sumještane, naše
djedove i bake, koji u lijepim godinama nam davaju lijepe primjere, lijepo nas
poučavaju i podržavaju onoliko koliko mogu. Upravo zato zahvaljujem Zajedništvu
Hrvata i predsjedniku Slobodanu Gheri, zahvaljujem što su upriličili ovaj
susret i neka dragi Bog vas podržava u svom blagoslovu i u svojoj milosti.”
Nakon mise, sedamdesetogodišnjaci su
krenuli prema sjedištu Zajedništva
Hrvata. Za početak zaustavili su se u Amfiteatru gdje im je predsjednik
organizacije Slobodan Ghera, poželio dobrodošlicu i čestitao na lijepim
godinama njihovog života.
”Dobro
nam došli u sjedište Zajedništva Hrvata i nadam se da se osjećate dobro kod
nas. U svojstvu predsjednika Zajedništva i zastupnika u Parlamentu Rumunjske
htio bih Vas sve toplo pozdraviti i poželiti Vam još puno sretnih godina u
društvu unučadi i najmilijih. Ova večer je posebna jer današnja akcija je
namijenjena upravo Vama, sedamdesetogodišnjacima. Vaša generacija, rođena 1946.
godine, je prva generacija rođena nakon drugog svjetskog boja, generacija koja
je izrasla u teškim poslijeratnim uvjetima i postavila osnovu našega
dobrostanja. Vi ste sad u zrelim godinama i
imate iskustvo života. Prošli ste kroz teška vremena, počevši od vašega
djetinstva, preko vremena komunizma, kad
je naš karaševski identitet bio zanemarivan, pa sve do naše dane. Mi Vam svi
mnogo toga dugujemo. Bog je pomogao da nam se stvori Zajedništvo i da zajedno,
uz crkvu i škole, sačuvamo naše običaje, tradicije, vjeru i tradicionalnu
nošnju. Ja Vam želim da doživite i sto godine, da se sjećate dobro, da uživate
uz vaše obitelji. Ovu večer poklanjamo Vam, dragi sedamdesetogodišnjaci!”
Večera
je počela s tradicionalnom molitvom, kada je velačasni Petar Rebedžila
blagoslovio sve prisutne, a proslava je
trajala do kasne sati u noći uz vrlo dobru glazbu iz vremena mladosti
sedamdesetogodišnjaka. Na kraju večere svakom sudioniku je bilo uručeno
prigodno priznanje i fotografije.
Kakve
su bile prilike za vrijeme djetinjstva i kako se osjećaju sada u zrelijim
godinama, doznali smo od nekoliko pripadnika generacije slavljenika:
”Sam
se narodila u domu gde su mu bili dede i majke, nakon toga smo se podelili i ošli da živimo u drugi dom. Za to
vreme, u sobi smo spali po pet-šest. Jelo je bilo paursko, što se gotvalo,
pasunj, čorba, topenje, mandra i malaj su bili svaki dan, a pita samo za
blagdan. Pitu su činili oni što su imali žito posejano i brašno. Mandru i
kiseljicu smo nosili i u škulu. Cole nesmu kupovali, nego su nim mame i majke
činile. Nam decam je bilo lepo, mi tako smo znali, ne drugo. Smo se družili kad
smo pazili krave, svi smo bili na gramadi.”
- Maria Bajka.
”Ja sam izrasal u famili od pauri, smo živeli
po siromašno, roditelji su mi bili zapošljeni. Od mala sam mučil, sam trebal da
čuvam maru. Na 10 godine sam znal da mlzem krave, da vozim kočiju, da teram
konji. U 1963. godini sam izlezal kalfa i sam počel da radim u Ričici, i onda
sam napravil i doma atelier. Meni je bilo drago da radim i da se veselim.”–
Bojinca Lucacela.
”Ovako
je bilo tad, mali dok smo bili, dok nesmo pošli u škulu smo išli da pazimo
maru, krave, ovce, što smo imali. Kad smo pošli u škulu smo sideli s majkami
doma. Od drugoga razreda smo išli u škulu neki poranini, neki otplani, če smo
bili mlogo deca, škula plna. Sam se udala na 15 godine, tako su se odavale
defke za to vreme.”- Marta Domaneanc.
”Sedamdeset
godine znači jedan život kojega smo doisto proživeli. Ne znači če tu je kraj
života, kraj će biti kad odredi Bog.”- Martin Vorga
”Za
mene sedamdeset godine znače jedan lep doživljaj. Sećam se napolak od toga.
Uživam u mojim godinama, ja se ne osećam star. Mi smo od odavna, ali nesmo
nikako stari.” – Petar Gera.
”Za
mene sedamdeset godine znače jedno vreme, od rođenja pa sve do sad. Godine su
prošle živo, ja se osećam dobri. Biće da se vidi na meni da sam star, ali ja se
ne osećam star nikako. Duševno sam mlad, ješte možem da radim. Dok smo zdravi i
možemo da radimo svi smo mladi.” – Marjan Ocil.
Lina
Tincul
|
< Precedent | Urmator > |
---|