Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Mladost, energičnost, talent i upornost, glavne su odlike grupe Emanuel 

i razlog rezultata i uspjeha benda koji nam je 17. prosinca  bio dragi gost u Karaševu.

            Ovdje, na otvorenoj sceni ZHR-a, po izrazito hladnom vremenu, Emanuel je održao jednosatni koncert moderne duhovne glazbe, ispred mlade i, za naše prilike, brojne publike, koja se odazvala iz okružja naših sedam karaševskih sela.

            Članovi grupe Emanuel odlučili su pjevati i živjeti duhovnu glazbu i upravo to čine punih 15 godina, a 15. obljetnicu djelovanja  proslavili su prošlog mjeseca  velikim koncertom u Velikoj Gorici, na što im mi danas ovim putem čestitamo!

            Njihova misija je prenijeti poruku ljubavi i nade, a s jednakim entuzijazmom i žarom služe u Crkvi kao što nastupaju i na koncertima u dvoranama ili klubovima.

            Nakon koncerta u Karaševu zamolili smo Domagoja Pavina, jednog od članova sastava Emanuel, da nam odgovori na nekoliko pitanja vezana za stvaranje i djelatnost benda.

            “Grupa Emanuel se okupila 2001. godine u našoj župi u Velikoj Gorici, Župa bl. Alojzija Stepinca,  kao jedan zbor, jedan glazbeni sastav koji je pratio misna slavlja i događaje vezane za župu. Kasnije se ta naša djelatnost, naše poslanje malo proširilo. Počeli smo gostovati i po drugim župama, drugim zajednicama i, eto, tako već 15 godina nastojimo što predanije raditi ovaj “posao”, ali to nije posao, to je naša misija koju smo prihvatili. Gospodin ju nam je stavio pred nas, a mi jednostavno dajemo sve od sebe da budemo u tome što predaniji i što bolji da tu riječ i tu poruku koju nam On šalje, kroz svoju glazbu donesemo.

            Uglavnom sve što radimo, radimo timski, nitko nije određen za jednu stvar isključivo. Ja, recimo, pokušavam bend posložiti u nekakvom aranžmanu glazbenog iričaja, cure imaju svoj tim koji stvara pjesme, ako je u pitanju prijevod neke, onda one to prevode, prilagođavaju, brinu o tom. Ako su u pitanju autorske pjesme isto tako.

            Teško je izdvojiti neki moment koji je bio najbolji u našim nastupima, ali uvijek ćes pamtiti ono što je bilo prvo i ono što je bilo zadnje. Možda najznačajniji iskorak Emanuela u ovaj svijet duhovne glazbe bilo je naše prvo pojavljivanje za Uskrs  2004. godine, ali vrlo rado pamtim i zadnje izlaske, kao što je to bilo prošle godine na Bonofestu u Vukovaru. To je u zadnjem vremenu postao jedan vrlo popularan festival u Hrvatskoj i tamo nastaju vrlo dobre pjesme, vrlo  kvalitetan materijal. Ali, opet, svaki je naš nastup na svoj način jedno novo iskustvo, dobro iskustvo koje rado imamo u svom sjećanju. Često sviramo i izvan Hrvatske ali uglavnom su to, kao što smo i danas ovdje, posjeti hrvat-skim zajednicama, katoličkim misijama. Emanuel je navikao probijati led, na neki način. U tome treba biti ustrajan, nuditi nove trendove, nuditi alternativu današnjim nekakvim stvarima koje su stavljene ispred mladog čovjeka, to je izazov. To ako čovjek osjeti kao misiju, nije teško!

            Evanđeoska poruka nema ograničenja. Nju možemo dati u klubu, možemo dati na jednom ovakom trgu, možemo dati u svojoj crkvi. Naravno da je lakše pjevati  pred nekom punom športskom dvoranom, gdje publika zna sve pjesme, negoli sinoć, ovdje u Karaševu, gdje možda ljudi ne znaju još uvijek naše pjesme. Ali nije ni bitno, mi smo tu da damo najbolje što možemo u tom trenutku, i, eto, Bog dalje neka radi, neka u tim ljudima jednostavno zapali žar!

            Moram priznati da smo u zadnje vrijeme manje bili kod kuće, da smo se možda manje pripremali za Božić. Kao što vidite na terenu smo... Ono što je možda posebno bilo u ovoj našoj pripremi za Božić je to što smo uspjeli dobiti jedno novo iskustvo. Puni smo novih iskustava i tek kada se slegnu svi ovi dojmovi, svi ovi gradovi koji smo obišli u zadnje vrijeme, tek tada ćemo, možda, shvatiti da je sve to imalo smisla, da je sva ova žrtva imala smisla, svi ovi silni kilometri, susreti...  Vjerujem da sve to ima jednog smisla, mislim da je to dobra stvar!“