Home arrow Hrvatska grancica arrow Obiceiuri si traditii arrow Nekadašnje karaševske sidenjke arrow Hrvatska grancica arrow Obiceiuri si traditia 
Arhiva articole Hrvatska grancica Obiceiuri si traditia

Nekadašnje karaševske sidenjke PDF Imprimare E-mail
joi, 20 aprilie 2017

Sidenjka ili sidenjkanje, naziv koji u našemu kraju dolazi od glagola “sjesti”, jedan je od lijepih zimskih običaja kod karaševskih Hrvata koji se je počeo polako gubiti u zadnjim godinama.

Ljudi iz naših mjesta bi se okupljali zimi, u večernjim satima, kod jedne obitelji i tu bi sjedeći obavljali lakše poslove (predenje, tkanje, pletenje, vezenje, čijanje perja, komušanje kukuruza, češljanje vune i konoplja, izrada drvenih alata za poljuprivredu itd). Budući da su u zimskom periodu dani kraći i noći duže, a vani nije bilo čime se pozabaviti, najveći dio posla odvijao se unutar kuće ili pak salaša. Ovaj divni oblik seoskog i obiteljskog druženja u večernjim satima bio je od velike koristi svima koji su u njemu sudjelovali. Prilikom tih lijepih druženja bilo je velike uzajamne pomoći, što je mještanima pripomoglo pri poboljšavanju obiteljskih relacija te sklapanju novih prijateljstava i ojačavanju starih

dscf0193.jpg

Na sidenjkanje nisu išli samo stariji ljudi, već su tu dolazili i mladići, i djevojke. Oni bi se zahvaljujući ovakvim prigodama mogli češće javno sresti i bolje upoznati. Na tim sidenj-kama znale su su roditi i lijepe ljubavne idile, koje bi se iduće godine u ljeto ili kasnije u jesen pretvorile u brak. Naravno, bilo je na tim dugačkim sidenjkama i dogovora o tome kako bi dobro bilo da se djevojka iz jedne date obitelji uda za momka iz neke druge obitelji, bez da mladi to uistinu žele i bez da među njima postoji bar mrvica atrakcije ili ljubavi. Nažalost, takvih brakova je bilo puno u našim mjestima. Mladi su nekada bez prigovora prihvaćali ulazak u brak, situacija koja je danas mladim naraštajima nezamišljiva.

 “Na sidenjka ne se samo radilo, tu se je i jelo, skuvarde, malaj, klbasica, siranje i slanina. Luđe bi malko puglnuli vino ili rakiju, smo se šalili svi zajedno i koji je imal lep glas je zapopival, bila su to lepa vremena. Ne bil televizor i ovej internet. Sad nitko nikamo ne vrčka, nitko ne sidenjka, jedva izodimo iz sobe. Niki put nesmo imali toliko cole, smo sidenjkale da napravimo kušulje i drugo što smo nosile. Se tkalo i se plelo. Ne smo kupovali i niti ne bilo kako sad. Luđe su pleli koterice, runili su kukuruc, činili stolkove i druge stvari koje su nim trebale okol doma i kod salaša. To su bile sidenjke. Ošla su sad ta vremena i sidenjke i mlogo drugi običaji koji su nas držali ujedi-njeni!” - kaže bakica Marija Žurkul, 83. godina iz Klokotiča.

Mi, mladi naraštaji, doista smo zanemarili naše stare običaje i dozvolili da polako nestane iz naše okoline, društva i svagdašnjice dosta toga što je nekada bilo značajno u životu naših predaka. Na nama ostaje da sačuvamo i spasimo od zaborava ljepotu i raznovrsnost karaševske kulturne baštine, ne samo putem opisivanja ili afirmiranja tradicionalne nošnje prilikom nastupa naših umjetničkih formacija na raznim festivalima, nego i svim drugim raspoloživim sredstvima. Bitno je da i sad, u ovom našem modernom vremenu, nastavimo promovirati našu prekrasnu tradicionalnu odjeću, očuvamo naš govor, stoljetne običaje i sve ono što je bilo lijepo i vrijedno u životu naših predaka na ovim prostorima.

Slavica Muselin

 
< Precedent   Urmator >