Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Srpanj ili juli mjesec je velikih vrućina, žetve i ujedno mjesec koji obiluje danima kada se ne smije raditi u polju ili oko kuće jer je u kalendaru tih dana navedeno ime koga sveca i “čuva se” od grmljavine, od štetočina itd.

Srpanj u nas započinje hodočašćem u najbliže nam hodočasničko mjesto, Mariju Čiklovu. Jedan dan pješačenja tamo i jedan dan natrag, toliko treba do Marije Čiklove i natrag. Iako je relativno blizu, put je dosta naporan i hoda se brzo. I ove su se godine najhrabriji odlučili i pješačili Majci Božjoj Čiklovskoj. Nakon tog hodočašća započinju dani vrlo popularnih svecaca. Prvi je Sv. Ilija Prorok, a taj dan se ne radi zbog grmljavine, odnosno da tijekom cijele godine ljudi budu zaštićeni od opasnosti grmljavine i munje. Iako rijetki, u našim mjestima ima i onih koji nose ime Ilija. Slijedi blagdan svetog Joakima i Ane, roditelje blažene djevice Marije. Pa onda blagdan svetog Jakova (ili Jakobov dan), zatim sveta Magdalena i na kraju mjeseca sveta Marta. Upravo nas je sveti Jakov ovoga puta natjerao da mu posvetimo par redaka, točnije njemu posvećenom hodočasničkom mjestu u Španjolskoj, Santiagi di Composteli. Na to nas je navela činjenica što skoro odmah po povratku sa hodočašća u Mariju Čiklovu, iz župe Lupaka, ali u manjem broju i iz ostalih naših mjesta, grupa od dvadesetak hodočasnika uputila se avionom prema Majci Božjoj Fatimskoj. Znamo da se ove godine slavi stota obljetnica ukazanja blažene djevice Marije u Fatimi, u Portugalu. Oni koji idu na to hodočašće, u Portugal, obično posjete i poznato svetište u Španjolskoj, odnosno Santiago de Compostela koje je jedno od najpoznatijih hodočasničkih svetišta na svijetu. U tom se svetištu čuvaju moći Svetog Jakova. I u našem se stoljeću sve veći broj ljudi odlučuje krenuti pješke na put u Santiago de Compostela, koji je dug oko 800 kilometara od granice sa Francuskom do ovog velikog svetišta. Hodočašće je poznato pod imenom Camino.

Santiago de Compostela, koji se nalazi u španjolskoj pokrajini Galiciji, u srednjem je vijeku bio jedan od tri sveta mjesta kamo su kršćani hodočastili, uz Jeruzalem i Rim. Camino de Santiago, ili Put u Santiago ili Put svetog Jakova jedno je od najpopularnijih hodočasničkih mjesta na svijetu, na njegovoj je ruti izgrađeno oko 1.800 vjerskih i svjetovnih građevina, velikog povijesnog značaja. Put svjedoći o snazi kršćanske vjere. Vijeće Europe mu je godine 1987. dodijelilo titulu “Glavne ulice Europe”, a UNESCO je godine 1993. proglasio španjoski i francuski dio puta u Santigao UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom. Mnogi kažu da se na ovaj put kreće onda kada čovjek osjeti poziv da krene na ovo hodočašće.

Hodočaste pripadnici raznih vjera, nacija, čak i ateisti. I poznati brazilski pisac Paulo Coellho hodočastio je pješice u Santiago. Santiago de Compostela ime je dobilo od Svetog Jakova, čiji se grob nalazi u ovdašnjoj velebnoj katedrali. Prema legendi, dvojica učenika Svetog Jakova, prvi od apostola koji je umro mučeničkom smrću, prenijeli su pomoću anđela mrtvo tijela apostola Jakova do pokrajine Galicije i tu ga pokopali na mjestu gdje se sada nalazi velebna katedrala posvećena njemu. Hodočaste ovom svetištu ljudi iz svih krajeva svijeta, a traže bilo oprost grijeha, ozdravljenje duše ili tijela, traže razne odgovore, milost, idu u znak zahvalnosti za uslišene molitve, odnosno svatko sa svojim mislima, molitvama ili željama. U srednjem su vijeku, kada je harala kuga, ljudi hodočastili da izmole ozdravljenje. Tradicionalni simboli Puta su žute strijelice, štap za hodanje i školjka, poznatija kao Jakobova kapica. Svi koji su hodočastili pješice na grob Svetog Jakova svjedoče da su se vratili promijenjeni, pronašli duševni mir i još puno toga.

Ovom ćemo hodočasničkom mjestu posvetiti još članaka, ovaj je bio samo uvod, povodom hodočašća naših sumještana u Fatimu i Santiago. A možda se i iz nekih karaševskih mjesta koji ohrabre i krenu na Put Svetog Jakova, pješice. A krenut će sigurno onda kada osjete poziv iznutra, jer kako svjedoče oni koju su išli do tamo pješice, Put zove, moramo osjetiti poziv za to.

Maria Laţchici