Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Dana 11. lipnja 2017. godine, kada je katolička crkva proslavila svetkovinu Presvetoga Trojstva, po izrazito lijepom sunčanom danu, svečano je blagoslovljen i posvećen novi križ postavljen na mjestu poznatom kao Mali Breg, s nermićkog puta Židovina.

Ovaj vjerski spomenik predstavlja ljubav i slogu koju među sobom održavaju žitelji Nermiđa i svojevrsni im je odgovor Isusu da su spremni slijediti ga noseći danomice svoj križ, kao izvor zasluga za vječni život svakome tko ga prihvaća. Nakon posvete križa i prigodne molitve koju je održao lupački župnik vlč. Marijan Tjinkul, u svom kratkom obraćanju okupljenim vjernicima, karaševski župnik, vlč. Petar Rebedžila je, između ostalog, kazao da križ sve nas podsjeća da smo ipak putnici na ovome svijetu: “Božji blagoslov svima onima koji su pomogli da se podigne ovaj križ koji nas podsjeća kako smo ipak putnici na ovome svijetu. Bog plaća svakomu najbolje, bog blagosliva najbolje od svih nas, zato neka vas Bog očuva u vjeri, u poštovanju i ljubavi. Budite ponosni vašom vjerom, mjestom i selom, budite ponosni vašim tradicijama”, poručio je okupljenim vjernicima vlč. Rebedžila.

I, doista, Nermiđanje se imaju s čime ponositi. Oni su ponajprije poznati kao hrabri, radišni i vjerni ljudi. Upravo kako je rekao učitelj Mikola Žigmul, koji se obratio okupljenima nakon lijepe vjerske svečanosti, u prošlom stoljeću stanovnici Nermiđa su prebrodili burna i teška vremena, naročito drugi svjetski rat i dominaciju komunista. Prebrodili su ih tako da su podizali križeve u vremenima kada su na drugim mjestima križevi rušeni, izdržali su tako da su krajem šestog desetljeća prošlog stoljeća podigli crkvu kako bi mogli u svom mjestu sudjelovati na Svetim misama. “Ovo je treći križ po redu na ovom istom mjestu, rekao je učitelj iz Nermiđa. Prvi drveni križ je postavio moj prapradjed davne 1880 godine, a 1948. godine, nakon drugog svjetskog rata, moj djed je na istom mjestu postavio drugi drveni križ jer je prvi bio istrunuo. Koincidencija ili ne, sada, nakon još sedamdeset godina, mi smo na ovom mjestu postavili treći drveni križ. Godine 1948., kad je postavljen drugi po redu križ, bila su još dva križa od gornje strane sela pa sve do Patašana, jedan u Grbenjaku, posta-vljen od obitelji Keda i jedan na Suvaku, a postavila ga je generacija “regruta” rođenih 1926. godine. Sve u svemu, budući da u našemu mjestu nismo imali crkvu već su ljudi išli u Karaševo na Svetu misu, naši stari su podizali križeve kako bi se okupljajući oko njih molili te pokazali svoju pobožnost i vjeru. S druge strane, putnici koji prođu potkraj križa se zaustave i pomole, duhovno promisle, pogledaju prema nebu i idu dalje, svaki svojim putem, a poruka ovih križeva je da čovjek nije statičan, nije vezan za jedno mjesto nego se stalno kreće, poručio je na kraju svog govora učitelj Mikola Žigmul, koji postavlja-njem ovog trećeg križa nastavlja lijepu tradiciju svojih predaka.

Nermićka lijepa tradicija podizanja vjerskih objekata utjelovljena je i na raskrižju kod bunara ovoga lijepoga maloga mjesta, s puta koji iz Karaševa vodi prema Klokotiču, gdje je 2008 godine podignuta i posvećena preljepa malena četverokutna kapelica u kojoj se nalazi slika Svetoga Jakoba, kojega stanovnici poštuju kao zaštitnika Nermiđa i slika Svetoga Antuna Padovanskog, zaštitnika putnika, pomoćnika za uspjeh u radu. Uz kip Isusa Krista stoji natpis: “O Isuse! Kroz tvoje sveto milosrđe ojačaj našu vjeru!“ dok je kip Blažene Djevice Marije popraćen s riječima: “Sveta Marijo, kraljice neba i zemlje, majko naša, pomozi nam!“ Kapelicu s raskrižja su podigli majstori Ivan Vatav i Milja Todor. Ana Žigmul (rođ. Hera) darovala je spomenike i slike za kapelicu, a žitelji iz Nermiđa su uredili okoliš i pomogli da se radovi privedu kraju.

Ivan Dobra