Home arrow Hrvatska grancica arrow Literatura arrow 450 godina od smrti Marina Držica arrow Hrvatska grancica arrow Literatura 
Arhiva articole Hrvatska grancica Literatura

450 godina od smrti Marina Držica PDF Imprimare E-mail
joi, 23 noiembrie 2017

Ove godine ispunjuju se točno 450 godina od smrti

Marina Držića, najvećeg hrvatskog komediografa svih vremena. Marin Držić –Vidra je najživotniji hrvatski renesansni pisac i temelj hrvatskoga dramskoga repertoara. O pjesnikovom životu sačuvano je malo vjerodostojnih podataka. Rođen je 1508. godine u Dubrovniku, u trgovačkoj pučkoj obitelji, ali još prije njegova rođenja obitelj je izgubila svoj nekadašnji imetak te je tako Držić bio osuđen da cijeli život kuburi s novcem i da se na razne načine snalazi. Nasuprot tradicijskog zanimanja svoje obitelji, više od trgovine zanima ga glazba i književnost za koje pokazuje iznimni talent. Zbog neimaštine dugo nije mogao udovoljiti svojoj velikoj želji za naobrazbom, pa se u Dubrovniku izdržavao različitim poslovima. Neko vrijeme je bio i orguljaš tamošnje katedrale.

marin-držic.jpg

Uz potporu dubrovačke vlasti s 30 godina odlazi na studij u Sienu, koja je u to vrijeme bila središte kulturnoga života Europe. Tamo se upoznaje s gibanjima u suvremenoj literaturi, dolazi u dodir s tada aktualnom i visoko cijenjenom plautovskom komedijom i vodi bogati društveni život. Iako nije završio studij, Držićev boravak u Sieni prekretnica je u njegovoj književnoj karijeri jer se tijekom tamošnjeg šestogodišnjega boravka pretvorio u pravoga dramatičara.

U Držićevu životu traje stalan sukob između domovine i inozemstva, siromaštva i bogatstva, želje za mirom i želje za pustolovinom, između zova književnosti i zova politike. A u njegovu djelu vidljiv je sudar tradicionalnosti i inovacije, domaćih i stranih elemenata, fikcije i zbilje, komičnog i tragičnog.U proturječjima se, naime, krije sve što je za Držića važno.

Nakon povratka iz Siene, Držić nalazi svoje sugrađane željne zabave i spremne uključiti se u svaku vedru i veselu pokladnu zabavu. Dubrovčani renesansnoga vremena prihvatili su i rado gledali pastoralu i komediju. Smijali su se i uživali u prikazivanju smiješnih strana života što je sadržavala Držićeva komedija. Zanimljivo je napomenuti da su mnogi Držićevi likovi bili stvarni ljudi koje su gledatelji u predstavi prepoznavali i to u autentičnim situacijama, stvarnim događajima ili po govoru. Držićevim glumcima tako je, osim glumačkoga i pjevačkog talenta, trebalo i hrabrosti za izlazak pred dubrovačku publiku jer publika bi, prepoznavši likove i događaje, osim smijehom, znala reagirati i gađajući glumce pokvarenim narančama.

Najveći broj njegovih poznatih djela napisan je između 1548. i 1558. pa se to razdoblje naziva Držićevo doba. Tada je nastala komedija Pomet, koja je u cijelosti izgubljena; pastorala Tirena; farsa Novela od Stanca; pastorala Venera i Adon; komedija Dundo Maroje; lirske pjesme Pjesni ljuvene; komedije Pjerin, Arkulin, Mande, Džuho Krpeta i Skup; pastorala Grižula i jedina tragedija koju je napisao Držić, Hekuba.

Držić se sa svojim djelima jednostavno uključio u raspoloženje koje je vladalo u Dubrovniku, pa je u svoje vrijeme uživao veliku popularnost. Ipak, zbog svojih komedija u kojima su se počesto prepoznati mogli neki dubrovački vlastelini, što im se baš i nije svidjelo, Držićeva djela u Republici nisu bila dobrodošla, a možda je to i razlog što su stoljećima bila zaboravljena, kao uostalom i sam pisac. Tek početkom ilirskog pokreta Držićeva djela opet pronalaze put do šire publike. Tridesetih godina prošloga stoljeća postavljen je na pozornicu Dundo Maroje, najpoznatija njegova komedija, a Držić postaje vrlo poznat te s margine ulazi u samo središte hrvatske književne povijesti. On je danas jedan od najizvođenijih hrvatskih dramskih autora, i ujedno jedan od pisaca kojima se književna znanost najviše bavila.

Umire u Veneciji 2. svibnja 1567. godine, u 59. godini života i biva pokopan u crkvi Svetih Ivana i Pavla.

Daniel Lucacela

 
Urmator >