Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Ako pitaš nekog Karaševka kojim jezikom govori, nedvojbeno će ti odgovoriti da je to karaševski.

     Karaševski je matični jezik Hrvata koji žive u općinama Karaševo i Lupak u Rumunj-skoj. Ovaj govor, s kojim se još uvijek služi otprilike šest tisuća ljudi, jedan je od naj-starijih južnoslavenskih govora.

     Na području bivše Jugoslavije postoje tri narječja: štokavski, kajkavski i čakavski. Štokavsko narječje temelj je jezicima Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca, dok kajkavski i čakavski govore samo Hrvati. Svojim konkretnim jezičnim sustavom, karaševski se razlikuje i od hrvatksog ali i od srpskog standardnog jezika. U jednostavnim crtama o standardnom jeziku mora se znati da je službeni jezik jednog naroda i da se mora učiti u školama. On, za razliku od narodnog jezika, ima jezični standard ili jasno određenu normu, a ona je kodificirana rječnikom, gramatikom i pravopisom.

     Karaševski jezik nije standardiziran, nema svoju normiranu gramatiku, nema rječnika ni pravopisa i, zapravo, nije ni jedinstven. Svako karaševsko selo (tamo gdje se još uvijek karaševski govori po ulicama...) razvilo je svoj specifični govor, mada su jezične razlike do te mjere neznatne da je kvocijent međusobne razumljivosti u usmenoj komunikaciji govornika iz karaševskih mjesta najviši moguć. Ali zato će razlike biti uočlivije u pismu, a jezična norma, ukoliko bi postojala, određivala bi pravilnost u izgovoru i pisanju.

     Danas, međutim, ne postavlja se pita-nje normiranja karaševskog jezika, jer u školama karaševskih naselja uči se već hrvatski standardni jezik. Više je zanimljivo (i važno u istoj mjeri!) odrediti stupanj srodnosti karaševskog govora s ostalim južnoslavenskim govorima.

     Uglavnom, karaševski govor proučavali su srpski, bugarski i rumunjski lingvisti, a daleko ma-nje su imali prilike na terenu „osjetiti” ga hrvatski jezikoslovci. Sukladno svojim interesima, svatko od tih istraživača pokušavao je odrediti i nacionalnu pripadnost Karaševaka, oslanjajući se i na zajedničkim crtama te izvjesnom broju specifičnih osobina što ih ovi dijele s ostalim balkanskim narodima. Te su prilike dozvolile pojedinim istraživačima da ih smatraju Bugarima, Srbima, Česima, ili potomcima srednjovjekovnih Slavena koji su naselili Dakiju. Postoje i mišljenja prema kojima Karaševci nisu čisto slavenskog porijekla, već da su čudesni proizvod slaven-sko-rumunjske smjese s albanskom penetracijom.

     Iako ne pripada srpskom ekavskom jezičnom arealu, u novije vrijeme, pod utjecajem srpskih jezikoslovaca, uvriježilo se uvjerenje da karaševski govor pripada staroštokavskoj ekavskoj ili prizrensko-timočkoj dijalekatskoj grupi kojim se govori u Srbiji, na prostoru od Prizrena na jugu do rijeke Timok na sjeveru. Ovaj dijalekt (nazvan i torlački dijalekt) karakterističan je po velikoj sličnosti sa staroslavenskim, odnosno protoslaven-skim jezikom glede glasova, jer je zadržao veliki dio glasova koje su u drugim dijalektima izgubljene.

     Smatra se, također, da se u Rumunjskoj razvio najrazličitiji govor tog tipa. Ovdje su Hrvati Karaševci razvili mješavinu torlačih, bugarskih, rumunjskih, štokavskih i kajkavskih govora. To je najarhaičniji štokavski dijalekt, koji se rano izdvojio iz torlačke matice i sačuvao mnoge stare crte: deklinaciju, ali i izvorni glas jat, a najveću srodnost karaševski govor ima s govorom Srba iz Svinice, naselje u županiji Mehedinţi, u Rumunjskoj.

     Ipak, prosječni karaševski govornik teško ili skoro nikako neće razumjeti izvorne govornike ostalih torlačkih dijalekata, unatoč proglašenoj „srodnosti” s tim govorima. Više od toga, nikad karaševski govornici nisu svoj jezik nazivali srpskim niti su osjetili neku srodnost s bilo kojim od torlačkih govora.

     Mišljenja o karaševskom govoru bila su tijekom vremena mnoga i šarolika, a još više su se nizali, kao što smo vidjeli, zaključci o porijeklu Karaševaka. No, uvjeren sam, ni ubuduće neće se stići do stručnog konsenzusa u tom pogledu.

     Što se pak samih Karaševaka tiče, unatoč svim oprečnim stajalištima istraživača, oni sebe i dalje nazivaju Hrvatima. A iz ovog proizlazi samo jedan logičan zaključak: karaševski jezik je hrvatski!

Daniel Lucacela