Arhiva članaka Hrvatska grancica Vjerske teme

Boži i knjiga PDF Ispis E-mail
Thursday, 18 January 2018

Prije deset godina, u jednom selu u Austriji župnik je prije Božića podijelio vjernicima brojeve od jedan do dvadeset i tri.

     Svatko je od tih vjernika stavio broj na svoju kuću. Prvog decembra bi se selo skupilo pred kućom onoga koji ima broj jedan. Pjevali bi, nazdravili bi čašom vina i pomolili se. Sljedeći dan kod onoga koji ima broj dva...i sve tako do broja dvadeset i tri. Broj dvadeset i četiri bi stavili na Crkvu jer bi se tog datuma svi skupili ispred Isusovog doma i s Njim proslavili Božić.

     Eto kako nam najljepša svetkovina u godini može produžiti radost, tako da nam ne traje samo kalendaristički jedan Dan nego cjelih mjesec dana! Tu je negdje tajna kako doživjeti i osjetiti Božić! ...ako se svaka obitelj malo potrudi, ako svatko od nas donese svoj doprinos da drugome pomogne doživjeti prisutnost Boga. Tu se prihvaća Ivanov poziv: pri-pravite put Onomu koji dolazi!

dsc_0024.jpg

     Naravno, mi ne trebamo preuzimati tuđe običaje jer imamo i mi naše koji su preljepi! Zar nije isto to smisao zornica da nas okupe cijeli mjesec da bi se doživjeli kao braća, kao sinovi istoga oca.

     Postoje u katoličkoj crkvi divni poticaji za dobro proživljen Božić. Jedan od njih je post. Možda puno nas ne znamo ali tokom posta kada se naši katolici odriču od puno toga i otvaraju srca za drugoga...tada se diljem svijeta skupi više od 60% cjelo-kupne pomoći koju ovaj svijet pruža siromasima. Da, baš od nas katolika. Baš prije Božića. Taj je post i odreknuće nekako poruka ovomu svijetu koji nam kroz televiziju govori samo o odjeći i hrani...da mi nismo toliko glupi...da je čovjek više od toga. Da je čovjekova prva odjeća, onda kada ga je Bog stvorio, bila zapravo njegovo srce.

     Drugi je predivni poticaj molitva, a tu se pronalazi i čitanje Svetoga Pisma. Puno puta župnici go-vore: čitajte Bibliju! Ja bih se danas usudio reći: čitaj bilo što! Samo čitaj! Nekako smo zaboravili taj divan osjećaj kada sjednemo za stol u tišini svojega doma...stavimo pokraj nas topli čaj i par kolačića...uzmemo knjigu u ruke i na dostojanstven način pružamo Bogu priliku da nahrani našu pamet i srce kroz sveto štivo. Pa zar ima ljepše slike od katoličkog intelektualca koji je istovremeno i pametan i pun Duha Božjega! Pa zar ima ljepše situacije u kojoj bi željeli da nas zateknu naša djeca?... Pa zar smo zaboravili riječi svetoga Pavla: svi smo mi apostoli i kraljevsko svećenstvo!

     Ovom prilikom želim svima vama, posebno domaćinima ovoga članka, redakciji Hrvatske grančice, našemu zastupniku Slobodanu Gheri, našemu veleposlaniku Davoru Vidišu, profesoru u miru Milji Radanu, našim župnicima, profesorima, tamburašima i svim čitateljima BLAGOSLOVJEN BOŽIĆ!

Dr. theol. Davor Lucacela

 
« Prethodna   Slijedeća »