Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Sveti Nikola je bio biskup u 4. stoljeću po Kristu, a njegova prića odavno je poznata u cijelom svijetu.

     6. prosinca je tradicionalni kršćanski blagdan svetog Nikole, jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca. Djeca diljem svijeta uvijek rado dočekaju njegov blagdan ostavljajući svoje očišćene čizmice ili čarapice na prozoru noć prije toga, jer znaju da će ih sveti Nikola napuniti slatkim poklonima dok oni spavaju. Ali to, samo ukoliko su bili dobri i poslušni tijekom godine!

     Ponekad, sveti Nikola zna ostaviti dodatne darove toj djeci u školama ili u crkvama. U Klokotiču i Lupaku, na primjer, velika je radost velečasnih Petra Dobre i Mariana Tincula kada u zori ovog blagdana otkrivaju u mjesnim crkvama slatkiše i druge razne poklončiće. Raduju se jer znaju da su i ove godine djeca u njihovim župama bila dobra i poslušna te ih je upravo zato sveti Nikola nagradio.

     Sveti Nikola rođen je u Patari, u Maloj Aziji u 3. stoljeću. Shvaćao je kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjem. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. pro-sinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

     Brojne su legende obavijene oko biskupa i sveca Nikole, ali sve one imaju duboko značenje za naš život. Zaštitnik je pomoraca, putnika, trgovaca, ribara i siromašnih. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imetak i dijelio ga siromasima. Upravo se zbog toga i smatra zaštitnikom siromašnih. Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

     Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz jedne legende koja kaže da je u blizini roditeljske kuće svetog Nikole živio nekad bogat čovjek, koji je, izgubivši carsku službu, izgubio i sav imetak. Imao je tri lijepe kćeri, ali ih nije mogao udati. Stoga je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. Kćeri su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola nekako je doznao za odluku nesavjesnoga oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se kad je ujutro našao tako veliki novac, ali, vidjevši kako je svota dovoljna, čak i pre-velika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. Jednog jutra, dogodi mu se da nađe i drugu vrećicu sa zlatnicima, tako da je spremio i drugu kćer. Kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u za-sjedi čekao nekoliko noći. Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice.

     Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, a u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije, razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić.

     Sveti Nikola nam je uzor kojega bismo trebali nasljedovati i svakodnevno tako oplemenjivati svoje živote.

Daniel Lucacela