Početna arrow Hrvatska Grančica arrow Razno arrow BRANIMIROVA GODINA U HRVATSKOJ arrow Hrvatska grancica arrow Razno 
Arhiva članaka Hrvatska grancica Razno

BRANIMIROVA GODINA U HRVATSKOJ PDF Ispis E-mail
Thursday, 15 February 2018

     U subotu 13.siječnja ove godine, u Arheološkom muzeju u Zagrebu, svečano je obilježeno otvara-nje Branimirove godine.

     Ove se godine obilježava 1130. godina od godine 888., godine koja je uz ime kneza Branimira uklesana na ulomku oltarne pregrade pronađene u mjestu Gornji Muć, kraj Splita. Hrvatski knez Branimir bio je prvi hrvatski vladar koji je primio blagoslov pape Ivana VIII. Vladao je u prvoj polovici IX. st., a na vlast je došao nakon kneza Zdeslava te nastojao svojoj državi osigurati političku samostalnost i od Bizanta i od Franaka. Stoga se obratio papi Ivanu VIII., iskazujući mu vjernost, pa ga Papa priznaje zakonitim vladarom, a Hrvatsku neovisnom državom. Za vrijeme vladavine kneza Branimira hrvatska srednjovjekovna država počinje jačati. Također za vrijeme Branimirove vladavine uvedeno je, hrvatsko bogoslužje u crkvi, a jača i crkveno graditeljstvo, o čemu svjedoče sačuvani epigrafski natpisi. U ispravama i u natpisima na kamenim spomeni-cima Branimir se naziva princeps, comes i dux.

     Kako je na uvodnom predavanju „Državne veze između papinstva i Hrvata od 9. stoljeća do danas” koje je u subotu 13. siječnja u Arheološkom muzeju u Zagrebu održala dr. Ana Biočić čime je započelo obilježavanje „Branimirove godine: „Papa je Branimiru priznao njegovu zemaljsku vlast, a samim tim je priznao zakonitost vlasti i vladara, pa stoga i ovaj blagoslov i pismo od 7. lipnja 879. možemo držati prvim međunarodnim priznanjem Hrvata”. Obzirom na veliku važnost, donosimo niže tekst ovog pisma.untitled-1.jpg

      Pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru

      Ljubljenom sinu Branimiru.

      Čitajući pismo Tvoje plemenitosti, koje si nam poslao po časnom svećeniku, zajedničkome vjerniku, Ivanu, sjajnije od sunca smo upoznali, kolika je Tvoja vjera i iskrena pobožnost prema crkvi sv. Petra i Pavla i Nama. A jer Božjom pomoći kao vjerni sin sv. Petra i Nas, koji ga Božjom pomoći zamjenjujemo, ponizno ispovijedaš i želiš biti poslušan, ovim pismom Našega apostolstva dostojno zahvaljujemo Tvojoj plemenitosti i očinskom ljubavi kao predragoga sina, koji se vraća u krilo sv. Apostolske Stolice, majke Tvoje, s čijeg su prečistog vrela Tvoji oci pili medonosne rijeke svetog propovijedanja, primamo i duhovnim rukama grlimo te, apostolskom dobrotom njegujemo, da posjedujući milost i blagoslov Božji svetih apostola Petra i Pavla, apostolskih prvaka, uvijek budeš čio i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nikada ne prestaju zasjedati na ljudsko spasenje, te željnu pobjedu nad neprijateljima lakše izvojuješ, jer kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima. I zato opominjemo revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalmist veli: „Blažen čovjek, koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme na njegovo na zemlji“; a on sam veli u evanđelju: „Tko mene ljubi, držat će riječ moju, i moj će otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.“ Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaje, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava, jer on preko Moj-sija sam svjedoči, da tako čini, govoreći: „Proslavit ću one koji mene slave.“ I budući da si nas preko svećenika Ivana zamolio, da bi te za veći Tvoj spas blagoslovili svojim blagoslovom, učinili smo to rado. Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega čitali misu pred žrtvenikom sv. Petra, digosmo ruke u vis, te blagoslovismo Tebe i narod Tvoj i zemlju Tvoju da uzmogneš ovdje sretno vladati, a po smrti da se na nebesima raduješ za sve vijeke. Uje-dno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga svećenika Ivana odredili za poslanika bugarskome kralju, pa te molimo, da za ljubav Božju dozvoliš, da to poslanstvo obavi bez krzmanja, te stoga Tvojoj ljubavi mnogo puta zahvaljujemo.

(tekst preuzet s hrvatskog povijesnog portala)

Maria Laţchici

 
« Prethodna   Slijedeća »