Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Na pisanje ovoga članka potaknula nas je sjajna serija Dubrovačka Republika, koja se mogla vidjeti na kanalu Viasat History.

     Serija je na hrvatskom, ali ima i pisani prijevod na rumunjskom, kako to već biva u televizijskim serijama.

     Naime, sveti Blaž, na latinskom Blasius, na rumunjskom sfantul Blaziu, poznat je u Dubrovniku kao sveti Vlaho.

     Ovog sveca koji se slavi kao zaštitnik od bolesti grla, Dubrovčani posebno vole i štuju, jer je zaštitnik njihova grada, stoljećima slavljen kao spasitelj i zaštitnik Dubrovnika. Poseban je to dan kada se zastave vijore visoko, razviju se barjaci i natpisi, obavezno se prisustvuje procesiji. A koliko mi je poznato i župnici iz naših mjesta nazočili su procesiji Svetog Vlaha prethodnih godina. Treći veljače, dan Svetog Vlaha, slavi se više tisuća godina.

     Prema legendi, Sveti Vlaho spasio je Dubrovnik od napada mletačkih (venecijanjskih) osvajača davne 971. godine. U zimskoj, hladnoj noći 3.veljače, Mletački (venecijanski) ratni brodovi bacili su svoja sidra okolo Dubrovnika. Venecijanci su slobodno ušli u Stari Grad pod izlikom da idu nabaviti hranu jer putuju daleko na Istok. No to je bila laž, jer je njihov plan bio napasti Dubrovnik i pripojiti (aneksirati) Mletačkoj republici, Veneciji. Špijuni preodjeveni u mornare pažljivo su gledali i analizirali obranu grada, prebrojavajući čuvare na gradskim zidinama i bilježeći broj topova i broj strijelaca. No ono što Mlečani nisu znali, bilo je to da i njih netko pažljivo gleda! Gusta se tama spustila na grad te davne noći 3. veljače 971., a mjesni je svećenik hodao kamenim ulicama Starog grada do župne crkve Svetog Stjepana. Kada je stigao bio je vrlo iznenađen što je pronašao otvorena vrata! Sa strepnjom je ušao unutra, a pred njim je stajao starac odjeven kao biskup s biskupskom mitrom na glavi i biskupskim štapom u ruci. “Prenesi gradskim očevima da vas Mlečani planiraju napasti”, šapnuo je starac iz tame. “Molim te mi reci tko si, predstavi se” zamolio ga je svećenik, našto mu je starac odgovorio da je njegovo ime Vlaho.

     Svećenik, vidjevši da je situacija vrlo ozbiljna požurio je odmah obavijestiti gradske oce (starješine). Poglavari su Dubrovnika odmah udvostručili broj stražara, gradska vrata su se zatvorila a mjere sigurnosti postavljene su tako da se obrani grad pod svaku cijenu. Venecijanski su špijuni odmah uvidjeli da se grad odjednom naoružao za napad, da im je plan razotkriven i propao te da više nije moguće iznenaditi obranu grada. Kako su brzo stigli, tako su se brzo i vratili na svoje brodove i povukli u tamnu noć te nestali. Dubrovnik je bio spašen i siguran.

     Već sljedeće godine, Dubrovnik je svečano obilježio dan kada je njihov svetac zaštitnik osigurao slobodu gradu. A 1026. godine, posmrtni ostatci (relikvije) Svetog Vlaha, konačno su bili vraćeni Dubrovniku, njegovom posljednjem počivalištu, bezvremenom Gradu koji mu duguje svoju slobodu.

     U katoličkim crkvama diljem svijeta na blagdanu sv. Blaža dijeli se blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama približava se vjerniku i moli: “Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!”

     Sveti Blaž je također jedan od brojnih mučenika prvih stoljeća kršćanstva. Rodio se u gradu Sebasti u Armeniji a već od ranog djetinjstva i mladosti odlučio je naslijedovati Krista, te je napustio radosti i užitke ovoga svijeta. Bio je vrlo učen i obrazovan čovjek; obavljao je službu liječnika i rado pomagao siromasima, no ne samo kao liječnik, nego i kao kršćanin, jer je u siromasima vidio samoga Krista. Zbog svoje dobrote postao je u gradu veoma poznat i omiljen, kasnije, nakon smrti lokalnog biskupa, narod je Blaža imenovao biskupom. Za vrijeme cara Licinija pokrenut je strašan progon kršćana a prvi su na udaru bili pastiri. Blaž je svoje vjernike hrabrio da ustraju u vjeri. Za vrijeme tog strašnog progona neprijatelji su ga uhitili i mučili kako bi ga prisilili na otpad od vjere. No biskup Blaž podnio je sve muke i nije se odrekao svoje vjere. Godine 317. ubijen je tako što su mu odrubili glavu. Njegova se glava kao dragocjena relikvija od godine 972. (kada je dospjela u Dubrovnik) čuva u ovome gradu.

     I kako se danas, pogotovo za vrijeme zime puno ljudi žali na bolesti grla, usrdno uputimo svoje molbe svetom Blažu da nas zaštiti i čuva.

Maria Laţchici