Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Pišem članak na početku Velikoga Tjedna, kada se spominjemo muke, križa i uskrsnuća gospodina našega Isusa Krista.

     Pjevali smo muku u Crkvi. Kažu da onda kada se čita ili pjeva muka, svećenik ne mora držati propovijed ... jer nema ljepše propovijedi od same muke, koju je Evangelista tako dirljivo zabilježio.

     U centru je sudac, Poncije Pilat. Zbog Isusa je danas najpoznatiji sudac na svijetu. Ušao je čak i u Vjerovanje koje molimo: “mučen pod Poncijem Pilatom...” ali nije ušao da mu se vjeruje nego jer je on povijesno zabilježena osoba. Stvarno je postojao. A uz njega i sve ostale Ane i Kajafe dobivaju historijsku dimenziju.

     Kao i svi današnji sudci ... kada je susreo istinu ... pokušava je se rješiti. I šalje Isusa Herodu. Ovaj učini isto ... i vrati mu ga. Pomiriše se njih dvoje toga dana, reče Evangelist. Da tako uvijek bude ... pomire se Amerikanci i Rusi, pomire se Mađari i Rumunji, pomire se Srbi i Turci ... ovisi samo koji je interes ... a jadnik čeka na njihovu milost.

     Vidjevši da mu je vraćen, ide na prijevaru i trikove: “ne moram ga Ja osloboditi, oslobodit će ga narod! Stavit ću ga rame uz rame s Barabom krvnikom!” Međutim, ako je vladar takav, zašto bi narod bio drugačiji! I zatraži mnoštvo Barabu! I danas se stavlja žrtva s kriminalcem, silovatelj sa silovanim, prevareni s prevarantom, osiromašnjenu Crkvu kojoj je 45-te sve uzeto i knezove ovoga svijeta ... rame uz rame ... i kažu nam: “dogovorite se između vas” ... ”evo što misli narod”, ...a narod kao narod ... ni zna mene, ni Barabu.

     Supruga moli Pilata da pametno prosudi. Ipak su i oni vjernici ... nekoga rimskog Boga pravde. A on: “znam što ću! Izbičevat ću ga! Pa će mu se smilovati!” ... čujes li zemaljske pravde! Koja i danas udara onu božansku! Nije mu se nitko smilovao. Zatražili da ga razapne. Nije profunkcionirao pilatovski princip ... onaj što nije ni dobar ni loš. Ostade mu samo uprati ruke u lavoru ... i onda, nakon ponižavanja, suda nikakvoga i bičevanja reći: “ pa nisam Ja kriv” i uprati ruke. I danas, nakon 28 godina slobode, pod vikom naroda, blještavilom naslovnih stranica i galamom televizora ... teško je vidjeti realnost izbičevanih crkava, razrjeđenih obitelji, nerješenih sporova! Pogotovo ako se vjeruje ljepim i pozlaćenim lavorima, unutrašnjim ili Brisselskim deklaracijama na kraju godina koje peru krivnju....nema te vode koja može oprati ne-ljubav...

     Židovi uzvikuju o raza-pinjanju, čak prijete Pilatu. Vidi se da im to nije prvi zajednički posao. Onaj koji ne voli svoje i ne cijeni ono sto je vrijedno, ne zaslužuje ni poštovanje drugih!

     Međutim, Isus prihvaća sve ali ne bilo kako. On prihvaća kao molitelj! “Molim te, prosti im”, “Molim te da svi budu jedno” , “U ruke Tvoje predajem duh svoj”. Da poštovani čitatelji, u vjeri je spas! I ako svi nasrnu na tebe ... i ako si već tri dana u grobu ... Duh Božji otvara oči!

     Na dobro vam došlo Uskrsnuće Isusovo!!!

Dr. theol. Davor Lucacela