Home arrow Hrvatska grancica arrow PRIPAJANJE ŠKOLA U KARAŠEVU arrow Hrvatska grancica arrow Invatamant 
Arhiva articole Hrvatska grancica Invatamant

PRIPAJANJE ŠKOLA U KARAŠEVU PDF Imprimare E-mail
luni, 23 aprilie 2018

Počevši sa školskom godinom 2018.-2019. svi učenici iz Karaševa će pohađati nastavu isključivo u zgradi Dvojezične rumunjsko-hrvatske gimnazije.

     Radi velikog deficita i da bi se uštedjelo na novcu, odlučeno je zatvaranje školske zgrade tzv. Donje škole i djelomično zatvaranje školske zgrade u centru sela, s time što će u ovom drugom objektu i nadalje funkcionirati vrtić. I jedna i druga područne su škole iz Karaševa koje već dugo vremena djeluju u sastavu Dvojezične gimnazije. Zbog nedovoljnog broja učenika u objema školama se je zadnjih godina izvodila kombinirana nastava, to jest nekoliko učenika iz jednog razreda slušali su zajedno nastavu s nekoliko učenika iz drugog razreda pa čak i trećega, ovisno o tome kako su razredi bili iskombinirani.

dsc_0027.jpg    Premještanjem učenika u zgradu Dvojezične gimnazije racionalizirat će se troškovi, smatra ravnateljica gimnazije, jer je preskupo i nepotrebno imati na jednom malom prostoru toliko malih škola. Međutim, učenici od prvog do četvrtog razreda neće dobiti ništa jer će biti i nadalje primorani pratiti nastavu u specifičnim uvjetima, u kombiniranim odjeljenima od dva ili tri razreda u istoj učionici, gdje svakome razredu pripada svega 15 minuta od predviđenih 50 minuta u normalnim okolnostima. Preostalo vrijeme učenici će pokriti individualnim radom i pokušati ostati koncentrirani sve dok u istoj učionici učiteljica podučava učenike drugih razreda. Kvaliteta izvođenja nastave neće biti ničim poboljšana, to je izvjesno, isto kao što je izvjesno da nijedan učitelj ne mora biti zabrinut da će ostati bez posla.

dsc_0177.jpg      U karaševskoj općini kombinirana nastava je bila u modi u Jabalču, gdje je jedna učiteljica predavala kombiniranom odjeljenju u kojemu su bili učenici svih razreda od prvog do četvrtog. Takva nastava u Jabalču je trajala sve do prije nekoliko godina, kad se škola zbog nedostatka dovoljnog broja učenika za formiranje razreda zatvorila, a neki učenici su zatim došli u karaševsku školu, gdje su se opet suočili s manama omražene kombinirane nastave, dok su se drugi, istina, malen broj, naprosto orijentirali za neke škole iz obližnjeg grada Ričice. Kombinirana nastava u svim našim mjestima i pripajanje škola posljedica su negativnog prirodnog prirasta i masovnog iseljavanja ljudi u zemlje Europske unije, prije svega u Austriju i Njemačku, gdje vide svjetlije ekonomske perspektive i bolju budućnost. Ne tako davno, sve do devedesetih godina prošloga stoljeća, bilo je znatno drugačije u našim školama. U Karaševu je u to doba bilo preko dvadeset učenika u svakom razredu, kao posljedica spleta pozitivnog prirodnog prirasta i odluke komunističkog režima o zatvaranju granica. Svi su ljudi bili na okupu, granice su bile zabarikadirane, svi su ljudi imali mnogo djece. Jer, na kraju krajeva, ljude u svojoj državi i mjestima gdje žive može održati ili jedan diktatorski režim kakav je bio u nas do 1989. godine ili pak kulturni nivo sredine u kojoj dotični ljudi žive, odnosno vitalnost zajednice da spriječi iseljavanja i sposobnost asimiliranja potencijalnih pridošlica. Odnos broja rođenih i broja umrlih u jednom periodu ne može nam pružiti objektivnu sliku demografske evolucije zajednice ako ne uzmemo u obzir i broj iseljenih u tom istom periodu.

dsc_0071.jpg     Nakon pada komunističkog režima broj školske djece u Karaševu postepeno se spuštao da bi se stiglo do situacije kakva je danas. Iz naših mjesta se više ne odlazi kao devedesetih godina prošloga stoljeća, kad su odrasli išli na privremeni rad u Hrvatsku i uvijek su se vraćali svojim obiteljima. Sada odlaze čitave obitelji, i mladi i stari, s kristalno jasnim i preciznim ciljem da se ne vrate nikada. Ili, eventualno, kad uđu u penziju. Da su bili našli smisao života ovdje, u svojemu mjestu, ne bi im bilo ni na kraju pameti otići drugdje. Naša zajednica je pala na iznimno važnom postkomunističkom ispitu, nakon što su se otvorile granice, kada nije manifestirala dovoljnu vitalnost da zaustavi svoje ljude i određenu privlačnost da asimi-lira druge. I to je čista istina. Demografiju održava dobra ekonomska perspektiva, više od broja porođaja, a u nas nema investitora, nema radnih mjesta, a i plaće, onoliko koliko jesu, doista su skromne. Uostalom, svaka zajednica ima iseljenike i useljenike po vlastitoj mjeri, ekonomskoj i kulturnoj, i onakve ljude kakve zaslužuje.

     U konstelaciji snaga kakva je u Karaševu, nije nikakvo iznenađenje ili čudo da nam se zatvaraju škole. Obje škole su možda mogle funkcionirati još koju godinu, isto kao što će deveti razred Dvojezične gimnazije funkcionirati i u školskoj 2018.-2019. godini unatoč nedovoljnom broju učenika za formiranje razreda, a samo zahvaljujuči naporima predsjednika Zajedništva Hrvata Slobodana Gere za održavanje Dvojezične gimnazije i velikoj dozi dobre volje Ministarstva obrazovanja Rumunjske kada su u pitanju manjinske škole.

     Međutim, više nije niti toliko važno kako će biti u narednoj školskoj godini, koliko je važno što će biti nešto kasnije, u bliskoj budućnosti. Prema svim indicijama, stvari će ići samo nagore, postoji imanentni rizik da se u sljedećim godinama iskombiniraju razredi od petog do osmog i definitivno zatvore razredi srednje škole Dvojezične gimnazije, koja je tek prošle godine ušla u mladu zrelost i proslavila dvadesetu obljetnicu od osnivanja. Županijski Školski in-spektorat ima svoju strategiju i gleda kako uštedjeti, ne zanimaju ga naši problemi i prioriteti.

  dsc_0180.jpg   Gašenje škola u malim mjestima potencira odlazak ionako malobrojnog stanovništva iz ruralne sredine u urbane ili negdje drugdje te dovodi u pitanje samu egzistenciju mjesta. Jer škole su u malim mjestima poput oaza u velikim pusti-njama, osmijeh školske djece animira selo kao voda pustinju. Naša je velika sreća što još uvijek imamo Dvojezičnu gimnaziju.

Ivan Dobra

 
< Precedent   Urmator >