Home arrow Hrvatska grancica arrow Evenimente arrow OBILJEŽENO JE 100. GODINA OD POSVECENJA CRKVE U REKAŠU arrow Hrvatska grancica arrow Evenimente 
Arhiva articole Hrvatska grancica Evenimente

Search by tag : kafic, rimer, sojka, uniunea croatilor


OBILJEŽENO JE 100. GODINA OD POSVECENJA CRKVE U REKAŠU PDF Imprimare E-mail
miercuri, 18 iulie 2018

Župna crkva Svetoga Ivana Krstitelja u Rekašu obilježila je u nedjelju 24. lipnja stotu obljetnicu od posvećenja i održavanja prve Svete mise.

     Na svečanoj Svetoj misi sudjelovao je veliki broj vjernika brojnih nacionalnosti koje skladno već stoljećima žive zajedno u Rekašu, gradiću u tamiškoj županiji poznatom ponajprije po proizvodni dobroga vina i vinarija. Ispred rekaške crkve je prije početka mise svirala rekaška fanfara, a zatim su u crkvu okićenu raznobojnim cvijećem i nekim tradicionalnim predmetima specifičnih hrvatskoj, njemačkoj i mađarskoj manjini te rumunjskom većinskom narodu ušli ministranti i svećenici predvođeni vlč. Mikolom Laušem, ravnateljem temišvarske biskupske kancelarije.

     Vlč. Mikola Lauš, porijeklom iz hrvatskog Lupaka, predvodio je Svetu misu i održao nadahnutu propovijed o značenju svetkovine na četiri jezika: na njemačkom, mađarskom, hrvatskom i rumunjskom jeziku, dok su misu celebrirali vlč. Ciuraru i mjesni župnik vlč. Anton Butnaru. U propovijedi na hrvatskom je govorio, između ostalog, o važnosti svakog vjernika kao člana zajednice Kristovih vjernika te pozvao prisutne da slijede Kristovo učenje i ostaju ujedinjeni u vjeri: „Na današnji dan naša crkva slavi rođenje Svetoga Ivana Krstitelja, a za ovo mjesto i zajednicu u Rekašu ova godina je posebna jer mjesna crkva slavi sto godina od posvećenja. Svetkovina crkve uvijek je svetkovina članova koji formiraju crkvu, povijest jedne crkve je svaki put povijest zajednice koja ju sačinjava. Današnji jubilej treba biti jubilei zahvalnosti Ocu svemogućemu jer naš život je u prvom redu dar Oca svemogućega. Današnji jubilej treba nas podsjetiti koliko je važno da ostanemo ujedinjeni, neovisno o etniji, koliko je važno da zajedno formiramo zajednicu čvrste vjere, pojačanu nadom i rukovođenu Božjom ljubavlju“.

dsc_0031.jpg

      Brojni ministranti su bili odjeveni u narodne nošnje specifične manjini kojoj pripadaju, a čuveni rekaški zbor je dodatno animirao Svetu misu. Domaći župnik je na kraju mise zahvalio svima koji su sudjelovali u Ukrašavanju crkve i organiziranju proslave, svećenicima koji su celebrirali i vjernicima koji su doprinijeli ljepoti toga dana. Glavnom tajniku ZHR-a Đurđu Jankovu i mogobrojnoj delegaciji uručio je prigodni plakat za udio organizacije u priređivanju ovog značajnog vjerskog događaja.

 dsc_0081.jpg    Inače, Rekaš je etnički veoma raznolik grad u tamiškoj županiji, pokrajina Banat, udaljen 19 km od Temišvara i 37 od Lugoža, na Nacionalnom putu DN6. Uz rumunjski većinski narod, u Rekašu zajedno žive Mađari, Hrvati, Srbi i Nijemci. Prvi put se spominje 1318. godine, a već iz srednjeg vijeka nosi isto ime kao i danas, Rekaš, vjerojatno slavenskog korijena. Nakon mjesnog referenduma i ispunjavanja potrebnih administrativnih uvjeta, Rekaš dobiva 2004. godine status grada. Shodno Popisu stanovništva iz 2011. godine, gradič broji 8.336 stanovnika, a veliku većinu (77,05%) čine Rumunji.

     Ukoliko je u prvoj polovici prošloga stoljeća bilo u Rekašu otprilike 730 Hrvata, danas imamo u tom mjestu otprilike 250 stanovnika hrvatskog porijekla, koji žive zajedno s Mađarima, Nijemcima, Srbima i Rumunjima. Hrvati iz Rekaša nazivaju se još i Šokcima i vjeruje se da su porijeklom Dalmatinci odakle su došli u ovo mjesto bježeći pred Turcima. Izvjesno je da su Hrvati u Rekašu bili već u 17. stoljeću, jer se u Matici Mrtvih rekaške župe 1660. godine spominje da je tu umro u 90-toj godini Juraj Vinkov, a to je ime jedne od najstarijih hrvatskih obitelji u Rekašu.

     Hrvati u Rekašu bavili su se u prošlosti poljodeljstvom, vinogradarstvom, ali su istovremeno bili i strastveni ribolovci, što donekle pokazuje i njihovo dalmatinsko porijeklo. Izrazito su pobožan i miran narod, radišan i štedljiv. Imaju i staru tradiciju pjevanja, tako da je već 1888. god. osnovano čuveno „Šokačko pjevačko društvo“, koje je pjevao uglavnom hrvatske crkvene pjesme i božićne kolede. Taj je zbor trajao sve do 1925. godine, a poslije toga, u crkvi, počeli su djelovati etnički zborovi. Svaka je etnija u Rekašu imala svoj mali zbor, a to je trajalo sve do 1992. godine, kada ih je novi župnik ujedinio u jedan veliki zbor koji pjeva zajedno na hrvatskom, mađarskom, njemačkom, rumunjskom, pa čak i na latinskom jeziku. dsc_0096.jpg

Ivan Dobra

 
< Precedent   Urmator >