Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

     7. srpnja, tradicionalna manifestacija „Kruh naš svagdašnji – žetva i vršidba u prošlosti“ u hrvatskome gradu Županja, doživjela je svoje 16. izdanje, ali je po prvi put na njoj sudjelovala i skupina Hrvata iz Rumunjske. Ovaj projekt pokrenula je Turistička zajednica grada Županja sa željom da se otrgnu od zaborava stari običaji hrvatskih obitelji, ali i da se upotpuni turistička ponuda Vukovarsko-srijemske županije.

     „Bit ili priča ove manifestacie jest, zapravo, želja da ispred Turističke zajednice pokrenemo seoski turizam, da ljudi koji žive ovdje dođu, na neki način, i do sredstava nastalih od razvoja turizma, ne samo od poljoprivrede. I, hvala Bogu, u tomu smo i uspjeli pokrenuvši projekt pod nazivom „Cesta zlatne niti“, u kojemu je uključena i ta priča o žetvi i vršidbi u prošlosti, o tome kako se radilo prije 70-100 godina sa starinskim strojevima: drešom, levatorom i traktorom. U njivu ulazi i naša radna skupina, koja se tad zvala „Moba“, sa srpovima i kosama da se kosi žito. Moba su ljudi iz sela Bošnjaci, Gradište, Štitar, ali i iz Županje, koji jednostavno u tome uživaju te još uvijek osjećaju tu neku svoju mladost, to neko lijepo vrijeme u kojem su živjeli kada ulaze u njivu, i sretni su kada mogu prikazati to i nekim drugima. Pored Mobe, u proteklih petnaest godina okupili smo i brojne druge sudionike. Imamo danas drage goste iz Subotice, Vojvodine; iz Hrgovi, Bosne i Hercegovine; pa, evo, po prvi puta došli ste nam vi, Hrvati iz Rumunjske, što nam je izuzetno drago! Moram spomenuti da su ove godine također došli i dragi nam gosti iz Austrije, gdje će se predstaviti i naša turistička zajednica sa svojim izlagačima, dok tradicionalno se predstavljamo već u Vojvodini te Bosni i Hercegovini. Vjerujem da ćemo i s vama napraviti jednu suradnju, da će postojati neka uzajamna povezanost, da i mi dođemo kod vas u Rumunjsku na neku sličnu manifestaciju što vi tamo organizirate!“ – rekao je za Hrvatsku grančicu Mirko Bačić, direktor Turističkog ureda.

     Kao članu delegacije Zajedništva Hrvata pripala mi je uloga kositi žito uz ostale predstavnike radnih skupina koje danas gostuju na ovoj manifestaciji. Otac me je naučio kositi kada sam bio u sedmom razredu. Kosio sam tada sijeno, a već u osmom razredu, u srpnju mjesecu, išao sam na njivu kositi žito. Po tome što smo danas vidjeli ovdje, mogu reći da se na sličan način kosilo i vršilo žito kod nas u Karaševu. Čak je i batoza (vršalica), koja je proizvedena za vrijeme Austro-Ugarske, nalik one naše koju danas imamo u Muzeju ZHR-a, a koju su poklonili Milja Bokčan i Ivan Mateja. Ona je služila Karaševu i okolnim selima.

     Mlade generacije više nisu interesirane za košenje žita jer to zahtjeva velik trud. Žito se trebalo kositi, poslije napraviti snopove, odnijeti ih s kočijom kod batoze, napraviti tamo žiradu i, naposlijetku, vršiti žito. Na procesu vršenja žita morali su sudjelovati najmanje tri članova svake obitelji. Nije bilo lako!“ – zaključuje s trunkom nostalgije Mikola Gera, jedan od članova delegacije Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj koja je sudjelo-vala na županjskoj priredbi.

Daniel Lucacela