Home arrow Hrvatska grancica arrow Realitatiile noastre arrow Intervju s knezam iz Karaševa arrow Hrvatska grancica arrow Realitatile noastre 
Arhiva articole Hrvatska grancica Realitatile noastre

Search by tag : alegeri, parlamentare, alegeri parlamentare, carasova, Carasova


Intervju s knezam iz Karaševa PDF Imprimare E-mail
miercuri, 23 aprilie 2008

Image

1.I prošle je godine mladež pokušala izraziti želju da se pogodi muzika za kirvaj u Karaševu iz Srbije. I vi i predsjednik Zajedništva uvjerili ste istu mladež da to ne bi bilo poželjno niti sa financijskog stanovišta, niti sa moralnog, prema matičnom narodu. Zašto ove godine niste uzeli u obzir iste činjenice, već ste bezrezervno prihvatili prijedlog djela mladeži?  

Baš što se tiče prvog pitanja, sam dosta iznenađen da vidim če tu se mi sami kontrazičiramo. Nesmo lani uverili mladež če ta muzika ne dobra za nas, samo če nesmo našli faktori, ne toliko insistirala mladež, nesmo našli tu mogućnost i faktori koji da stupe u kontakt s muzikom iz Srbije, a to je bila želja da dovedu jenog estradnog popevača. Ove godine mladež tej je ošal, kontaktirali su, našli su i su tražili pomoć od mjesnog vijeća. Ja sam to predložil mjesnom vijeću i mjesno vijeće je to odobrilo. Ja sam to pojavil, sam kazal želju te mladeži. Ovde u pitanju se govori o delu mladeži, biće delu mladeži, ali jako veliki del. Računajući po onem što je bilo na kirvaju ovde, koje veselje je bilo i kako su se luđe osećali, ja mislim da je to veliki del mladeži tel. I mi treba da razumemo to svi, koji imamo neku vlast, koji imamo odgovornost za narod, če ne možemo autokratski i onako samo kako mi želimo da rukovodimo, nego treba da slušamo malko i drugoga, če ne možemo isključivo sami mi da smo jedan pametan. Onamo de poviše ganduju, su po više misli, sigurno izlezne jena dobra i najbolja misao. Zato sam prihvatil, jer sam osetil da je to želja većina naroda da se oseća dobri. 

2.  I sami znate zašto je Zajedništvo odlučilo da podrži novčano troškove za muziku na kirvajima, jer ste i sami glasali za tu odluku. Da li smatrate želju za kontraktiranje muzike iz Srbije opravdanu kako moralno, tako i financijski? 

Znam, sigurno, ja sam odobril, ja sam bil u Zajedništvu kad se glasalo da se pokriju troškove za organiziranje kirvaja, za muziku svih seli. Ja sam i dalje insistiral i ove godine da Zajedništvo zajedno s mjesnim većem organizira to veselje i nitko ne odbijal Zajedništvo, čak mi se čini nemoralno da govorimo o tome jer u Zajedništvu tri-četiri put se metala problema če ba la da se drži, ba la, ba nela da se pomaga, ba la, ba nela da se uključi u tu akciju. Potragu neznam je li moralno da govorimo o moralnosti ove akcije. Troškovi komande ja lam da ji učinim, lam da podnesem račun egzakt koliko se potrošilo, nesu neki troškove jako veliki i mislim da naš narod vredi. Ja narodu davam račun za sve što sam činil i sam donesal investicije od stotine milijarde u Karaševu, priko sto milijarde i mislim će ovi oko 80 miliona, neznam točno koliko su, što su se potrošili da se narod oseća dobri nesu jako laše upotrebljeni, al kad neki tako misli, onda... dosad nitko mi ne došal da mi kaže: „Kneže, zašto ste potrošili ti novci?“. Kad bi dva-tri došli da mi kažu, bi si bil metul pitanje jesam li dobri potrošil ti novci ili nesam, barem dva da su došli iz sela da mi kažu. Koga sam vedel, tej mi rekal če jako lepo su se osećali, bilo je veselje. Neznam na što se odnosi moralno. Na moralno če donosimo muziku iz Srbije? Pa ne znam koja je problema. Muzika je muzika, narod ima pravo da se veseli, u duši nitko nela da ni ubedi drugo nego ono što smo mi. I mi se ne menjamo kakon drugi, koji su bili prvo nevernici posi vernici i igraju teater. Mi smo narod ovej star, koj je ovde od stotine godine i nela da ni promeni sad če došla jena muzika iz Srbije. A kad je pitanje če mi smo Hrvati i smo doveli muziku iz Srbije, to je jedan ekstradni popevač koj popeva bilo de, de ga vikaju, i ne vidim u to ništa nemoralno, toliko vreme koliko je dobra volja. Ništa ne tu nemoralno če narod tel da se veseli. Osim toga ne vidim štem je bilo to po moralno kad su svirili kod nas Srblje iz Clisure. Ti su ili Srblje iz Clisure ili iz Srbije, to je sve ista stvar. A ti je kontaktiralo Zajedništvo. Dakle, kad su svirili Srblje iz Clisure, kad je bila formacija Birtina, sad dve godine, je imala Srblje. Koja je bila problema? Ne bila nikaka problema. Samo sad je bila problema. A ponavljam, Zajedništvo je moglo zajedno s komandom da to organizira, da bude sve lepo i veselo, i da ne postoje sve ove diskucije, ali... molim lepo. 

3.  Da li smatrate odluku Zajedništva da se sasvim ogradi od Vaše odluke, a i Mjesnoga vijeća, te ne sudjeluje na ikakav način u organiziranju kirvaja, obrazloženu, i da li u takvom postupku ZHR ima i drugih sličnih slučajeva? Ne znam koje Zajedništvo se odgrađuje od moje odluke, koje je to Zajedništvo?

Če mi jeno smo govorili u sednici Zajedništva, ostalo je da se nađe način da se podržava ta akcija. Zajedništvo moglo da zaključi kontrak kako smo mi zaključili s formacijom s Lukići. Ne bilo ništa ilegalno, sve je u redu, sve smo zakonito činili. Mogli smo zajedno samo ne bila dobra volja od strane predsjednika Zajedništva, to je istina, da se organizira zajedno, če mi, Izvršni odbor, kad smo se sastali, smo na stražnjoj sednici če la da se financira, če zajedno lamo da idemo. To je istina, i prof. Radan je rekal prid narodam, če on dava za tu muziku što dodi iz Srbije 35 miliona. Je kazato ovde iz scene Zajedništva, kako posi da kaže če ne, nela ipak, neznam zašto. Ali dobro, to je njegova odluka.Stvari su riješene, rekal je če nela da sudjeluje u organiziranju, mi smo otvoreni svem koji bi teli, možemo na godinu zajedno da organiziramo, ne ograđujemo se mi od nikoga. Ne treba da se odzabi če ja sam isto ješte u Zajedništvu, ja nesam izvan Zajedništva i Zajedništvo bi moglo da kolaborira s Mjesnim vijećam, to ne nikaka problema.  

4.Kada ste prezentirali sponzore i koliki je prilog svatko od njih dao, niste ništa rekli o cjelokupnom trošku za kirvajsko veselje u Karaševu, te koliki je trošak podnesla komanda iz vlastitog budžeta. Nadam se da nam to sad možete reći.          

Da, što se tiče sponzora, koliki je prilog, to la da se afišira, lamo da vim damo u naredni dani listak de su napisani svi oni koji su sponsorizirali. To ne nikaka problema.  

5. Zamolio bih još samo da razjasnite Vašu teoriju da Zajedništvo bi trebalo da veći dio svog ulaganja u kirvajska veselja dodjeli Karaševu, jer bi ono bilo najveće mjesto. Valjda imate i drugih razloga i argumenata u tom smislu? 

Neznam, ne može nitko da mi kaže koje su moje teorije. Ne zato, če najveće mjesto, da se dodeli Karaševu, nego da se barem jedanput, ukoliko ne moguće da se u svakim mestu organizira jeno tako veliko veselje, barem u jenim mestu iz ovih sedam sela, da se organizira to za svih sedam sela. Ja ne sam rekal, zato u Karaševu, če Karaševo je najveliko, nego ukoliko nemamo moguće poviše put, barem jedanput, a de bi se mogal tej put da se organizira, nego onamo de je najveće mjesto. To dobri da se zapamti. To tako da se napiše. Da se ne napiše ništa od onoga što nesam rekal, če posi lam da govorim ja prid komandom, i lam da povedam, i lam da povedam slutno, sve ono što ne dobro i što ne valja. I lam da pitam ja kako se trošil novac, i lam da povedam ja kako su se trošili drugi novci. Dakle, ja nesam rekal če u Karaševu, zato če najveliko mesto, nego narod naš merital da ima jedanput nešto posebno, kad je tako želelo, kad bi on tako tel, i onda de bi se mogli to organizirati, nego onamo de je najveliko mesto i to je bilo organizirano za cel karaševski narod, a se već znalo, vedelo se. Dodili su iz Temišvara, iz Bokše, iz Ričice, iz sva mesta iz okoline, kojjim je drago veselje i dobra volja. Kad je pitanje u meni, ja veselim se onamo de se narod veseli, vrištim onamo de vrište, de narod žali, tražim da pomognem, radim onamo de je rađa. Ja sam jedan iz naroda, če ne bi tel da ispadnem drugo nešto nego samo onaki kaki sam, običan človik. Toliko vreme dok narod poštuje to lam da sidim, kad osetim če narod me nela više lam da si pođem, znam otkuda sam došal, nema nikaki problema. A oni koji se drže funkcije, koji se od toga boje, ti sami propadaju.  Treba da razumemo će vreme prodi i la da dođe jeno vreme kad teli, ne teli la da treba da pođemo. To je žalno, da ne izleznemo na vrata odostraga. Kad obavezno treba da pođemo, nemamo što da činimo, makar koliko mi da bi teli da držimo, sve la da treba jedanput da pođemo, i to la da je zadnji put, i je dobro da tej zadnji put bude lep, čist, božanski, ne jedan taman, tmuran,  posijan s egoizmam, i tako dalje. I ja sam i dalje u Zajedništvu, nesam izvan njega i lam i dalje tu da ostanem.

 
< Precedent

FrontPage