Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

     Svi mi ljudi tragamo za kruhom života koji će nas hraniti i držati na životu. Za taj kruh ljudi su spremni žrtvovati sve. Pogledajmo samo koliko se radi da bi se fizički živjelo. Cijeli život za mnoge je samo borba za goli život, borba za materijalno preživljavanje. Mnogi su i religiozni baš zato da bi bili ‘materijalno’ opskrbljeni, radi materijalnog izdržavanja. Treba im Bog da bi bolje materijalno preživjeli. (Netko bi mogao reći da radije mole nego li da rade).

     I na ovoj razini oni traže Boga i Isusa: onoga koji će im dati materijalni kruh (dobra, zdravlje, uspjeh…). Isus je ‘umnožio kruhove’, a odmah se distancirao da to nije njegovo poslanje. Čudo se dogodilo ‘usput’ i može se vrlo različito tumačiti. On želi čovjeka uzdići, želi mu dati novi život koji ne niče iz zemlje niti se biološki rađa. Isus razlikuje materijalnu i biološku glad od duhovne gladi.

     Za ovu čovjekovu glad (duševnu glad) nije materijalna hrana, iako je čovjeku potrebna za život na zemlji. Potrebna mu je vječna hrana, vječni kruh.

     On govori ‘liturgijski’, danas bi rekli, on govori simbolički. Kao što je čovjeku potrebna materijalna hrana za izdržavanje biološkog života tako mu je potrebna i hrana za uzdržavanje duhovnog života. Nije mu utisnuto u narav da zna izabrati pravu hranu. Tu se ljudi vrlo lagano prevare te izjednačuju biološki i duhovni život, materijalnu i duhovnu hranu. Pa kao što se čovjek hrani da bi biološki živio također mu je potrebno hraniti se duhovno da bi duhovno živio. I taj duhovni život je nešto što čovjeka karakterizira kao čovjeka, kao sliku Božju. Čovjeku je potrebno da se duhovno hrani. Koliko li je danas čovjek duhovno oslabio? Nije se ishranjivao duhovno. Sav se predao na stjecanje materijalne ‘hrane’. I sad konstatiramo biološki sitog čovjeka (životinju) i duhovno gladnog. ‘Životinja’ je ojačala, a oslabio je čovjek u ljudskom biću. A tko se Isusom hrani (on se daje i preko sakramenata) živi potpuno sretno, vječno. Ne živi čovjek samo od zemaljskog kruha. Čovjek živi i od znanja (mudrosti). Bez znanja čovjek ne bi bio čovjek. Današnji čovjek je dosta razvio znanje, ali samo o materijalijama (materijalno znanje), dok mu je duhovno znanje zaostalo.

     Isus Krist nas hrani svojim tijelom, svojom osobom da bi izrasli u bića, osobe ljubavi. Da bi bili Bogu slični. Mi smo pozvani da blagujemo Isusa u njegovoj riječi, u njegovoj osobi, u njegovom cijelom biću. Pozvani smo da budemo drugi Krist.

Dr. theol. Davor Lucacela