Home arrow Hrvatska grancica arrow ZBOGOM, OLIVERE! arrow Hrvatska grancica arrow In memoriam 
Arhiva articole Hrvatska grancica In memoriam

ZBOGOM, OLIVERE! PDF Imprimare E-mail
miercuri, 05 septembrie 2018

     Legenda hrvatske glazbene scene, Oliver Dragojević, preminuo je 29. srpnja 2018. u Splitu, godinu dana nakon što mu je dijagnosticiran rak pluća.

     Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. godine, a od malih nogu znao je da se želi baviti pjevanjem. Zato je u Splitu pohađao glazbenu školu, a osim klavira - za kojim je najčešće sjedio na svojim koncertima, naučio je svirati i usnu harmoniku, klarinet i bas gitaru. Ipak, njegov najjači instrument bio je božanstveni glas.

     Mladić s hrapavim glasom bio je osvojio je prvu nagradu publike na Splitskom festivalu 1974. godine s pjesmom Ča će mi Copacabana. Već je na idućem izdanju Splitskog festivala, 1975. godine, otpjevao jedan od svojih najvećih hitova Galeb i ja, a hrvatska scena dobila je najsjajniju zvijezdu u obliku mlađahnog Dalmatinca čiji je pogled bio skriven iza debelih stakala dioptrijskih naočala.oli.jpg

     Uslijedili su hitovi Skalinada, Oprosti mi pape, Vjeruj u ljubav, Nadalina, Anđele moj, Imala je lijepu rupicu na bradi, Stine, Što to bješe ljubav, Li-jepa bez duše, Dva put sam umra, Morski vuk, Pismo moja, Trag u beskraju kojih je publika u glas pjevala na njegovim rasprodanim koncertima.

     Danas, bez Olivera Dragojevića i bez njego-vih ljubavnih serenada ne može se ni zamisliti hrvatska glazba. Oliverov poseban, hrapav glas savršeno je pristajao uz pjesme splitskog skladatelja Zdenka Runjića, poput Molitve za Magdalenu, koja i danas slovi za jednu od najljepših hrvatskih serenada.

     Kruna njegove 50 godina duge karijere, koja je protekla bez ijedne mrlje, bili su nastupi u pet najvećih svjetskih dvorana. U posljednjih 10 godina, nastupio je, naime, u pariškoj Olympiji, u njujorškom Car-negie Hallu, u londonskom Royal Albert Hallu, u operi u Sydneyju te bečkom Konzerthausu.

     U povodu smrti Olivera Dragojevića Vlada Republike donijela Odluku o proglašenju Dana nacionalne sućuti. To je prvi put da je u povijesti Hrvatske proglašen Dan sućuti, a ne Dan žalosti. Naime, za Dan žalosti se zastave spuštaju na pola koplja i odgađaju se sve zabavne aktivnosti, a medijski programi prilagođavaju se tome i emitiraju program posvećen obilježavanju tog dana. No s obzirom na to da je riječ o Oliveru Dragojeviću, kojemu je cijeli život bio pjesma, u Vladi su odlučili da bi bilo primjerenije proglasiti Dan sućuti.

     U Splitu je 31. srpnja veći broj građana okupljenih na Rivi, dostojanstveno i s mnoštvom emocija ispratio svog velikog sugrađanina Olivera. Prema procjeni policije na ispraćaju je bilo više od deset tisuća ljudi koji su na visokim temperaturama i jakom suncu strpljivo bili raspoređeni duž cijele Rive i gatova uz nju. U čast glazbenoj legendi na displejima autobusa splitskog javnog prijevoza ispisane su riječi “Zbogom, Olivere”.

     Nešto prije 22:30 u Velu Luku je uplovio katamaran koji je oko dva i pol sata plovio od Splita s lijedom Olivera Dragojevića. Čitavim putem pratile su ga dvije topovnjače Hrvatske ratne mornarice i stotine civilnih brodica, brojni otočani pozdravljali su ga ispaljujući baklje da bi Jadrolijin katamaran u mjesti posljednjeg Oliverovog počivališta uplovio u tišini.

     Njegove balade živjet će zauvijek i nastaviti inspirirati nove generacije hrvatskih glazbenika, jer su one razlog zbog čega smo Olivera toliko i voljeli.

Daniel Lucacela

 
Urmator >