Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Svakome od nas, bilo dijete ili odrasla osoba, veoma je dobro poznat ovaj lijepi pozdrav koji čujemo nekoliko puta u godini, kada god idemo na hodočašće u Mariju Radnu pa nekoga pozdravljamo ili nas netko pozdravlja.

     Bilo da hodočastimo za Duhove, bilo za Veliku ili Malu Gospu ili u Mariju Čiklovu.

     Zasigurno je svatko od nas hodočastio barem jednom godišnje u ova nama tako draga i bliska svetišta, a zadnjih desetljeća hodočastimo i puno dalje: u Mariju Bistricu, Međugorje, Lurd, Rim, Svetu zemlju i druga sveta mjesta. Koliko je hodočašće kao oblik pobožnosti važno, pokazuje podatak da oko 40 milijuna kršćana godišnje hodočasti u jedno od mnogobrojnih kršćanskih svetišta na svijetu. Tradicija hodočašća u kršćanstvu seže najmanje sve do 4. stoljeća, do carice Jelene, majke cara Konstantina i prve poznate hodočasnice, koja se uputila u Svetu zemlju, želeći vlastitim nogama stupiti na tlo kojim je Isus hodao, djelovao i konačno umro i uskrsnuo.

     Sama riječ hodočastiti znači častiti hodom, a mi hodom pohodimo našu Mariju Radnu. A hodočašće se može promatrati i kao metafora ljudskoga života, koji prolazi etape nastajanja, kretanja, promjene, prolaznosti. Cijeli se naš život može promatrati kao hodočašće na zemlji, čiji je krajnji cilj nebesko zajedništvo s Bogom.

     No, do tog krajnjeg cilja trebamo hodati na zemlji. A zemaljski je hod pun prepreka, uspona i padova, ponekad je dolina suza, pa da nam je tom dolinom lakše proći utjehu tražimo u molitvi, vjeri i ovakvim hodočašćima. I kada je bilo puno teže (za vrijeme komunizma) naši su stari hodočastili. Svatko je od njih barem jednom godišnje išao u Mariju Radnu i u Mariju Čiklovu.

     Neki hodočasnici kreću na put pješice, drugi automobilima ili avionom, ovisno o udaljenosti koju trebaju prijeći. Jedni dolaze iz želje za posebnom Božjom blizinom i produbljivanjem svoje vjere, drugi pak polaze na put zbog nekoga zavjeta, drugi ih opet posjećuju usput kao turisti ili iz čiste znatiželje.

     Iako neki polaznici, posebno u naše vrijeme, ne polaze uvijek na put prvenstveno iz vjerskih motiva, ipak gotovo svi na kraju puta svjedoče o unutar-njoj, duševnoj duhovnoj promjeni koju su doživjeli tijekom dugoga putovanja. Zato postoji i izreka da neki na put pođu kao planinari ili putnici, a vrate se kao hodočasnici. Hodočasnici koji su doživjeli ono što možda nisu očekivali: duhovno bogatstvo blizine Božje koja nadilazi sve njihove žrtve i napore. Osim toga, hodočasnici na putu često govore o posebnom iskustvu zajedništva s drugim ljudima, bilo u zajedničkome putovanju, odmoru, molitvi, međusobnome razgovoru, dijeljenju ili pomaganju.

     No, koji god bili razlozi koji ljude pokreću da posjete neko svetište, na kraju njihova posjeta uglavnom svi svjedoče o posebnom duhovnom doživljaju, radosti koje u tom svetištu dožive. Ne da se to opisati riječima, to se doživljava i živi! A nama je tako s našom Marijom Radnom i Marijom Čiklovom.

     U našim je krajevima narod oduvijek hodočastio. Ponajprije pješice, duga tri dana prema Mariji Radni, i isto toliko nazad. Nije lako, kao što nije lako ništa u životu, ali je osjećaj na kraju hodočašća neopisiv.

     A Marija Radna jedno je od naših uporišta, mjesto utjehe, nade, zahvalnosti, preporučivanja. O tome svjedoći veliki broj zavjetnih slika na hodniku. Tri su dana i duga i kratka, da bi trećega dana svi putnici govorili samo jedno: vidi se Marija Radna, tornjevi crkve! A Marija Radna, nedavno obnovljena, sjaji i sama po sebi je veličanstvena, odiše svetošću, mirom, vjerom i nadom. Sa svoja velika dva tornja, uspravno okrenuta nebu, kao da je samom svojom impozantnom pojavom svjedočila o snazi vjere, života i ustrajnosti unatoč nevoljama kroz povijesti. Preživjela je ratove, razne vladavine i režime. A s njome i naši stari, a sada i mi. Ona je naša pratiteljica, podrška u nedaćama, nevoljama, nesigurnostima, prosvijetiteljica pameti i srdaca, utješiteljica i obnoviteljica duša. Naša zagovornica kod Isusa.

     Dirljivo je bilo ove godine vidjeti da je broj naših hodočasnika koji idu pješice u Mariju Radnu opet počeo rasti, barem je tako u Lupaku odakle je ove godine krenulo pješice 35 hodočasnika.

     To je dokaz da unatoč svim teškoćama kroz vrijeme Marija Radna privlači snagom vjerom hodočasnike iz svih krajeva. Okrijepljeni duhom zapavimo puni zahvalnosti na uslišanim molitvama:

O Marijo Radna,

Nebeska Majko naša,

Na zemaljskom si putu

Zagovornica i pomoć,

Utjeha i nada naša,

Svagdašnja.

     Dragi naši čitatelji, do sljedećeg broja naših novina, BUDITE POZDRAVLJENI OD MARIJE RADNE!

Maria Laţchici