Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Svi smo mi još na putu prema svojem Betlehemu.

     I nikako doći do njega, nikako doći do dubinskog mira. Na dohvat nam je ruke, ali još nismo u njemu. A Betlehem je simbol mjesta Isusovog rođenja i prebivanja. Mi želimo svoj životni Božić, to nije dvojbeno. To žele svi ljudi bez obzira bili religiozni ili nereligiozni. Božić je blagdan svih ljudi, svakoga od nas i svatko ga od nas doživljava kao svoj ‘rođendan’. To je događaj koji donosi dubinsku radost koja nadilazi svaki ‘razum’, zato nam i izgleda kao igra Božićno slavlje.

     Božić je blagdan mira, radosti, ljubavi i dobrote… Sve su ovo božićne vrijednosti za kojima mi ljudi čeznemo i bez kojih nismo sretni i zadovoljni. Zato bi mogli reći da je glad za srećom glad za Božićem. Svi mi priželjkujemo Božansko stanje ovdje na zemlji, a također smo svjesni da to može dati samo Bog. Ljudski pokušaji da ostvare svoju želju uvijek su ostali neispunjeni. Čovjek i na putu prema Dobroti zna zalutati, zna skrenuti s pravog puta. Sva su nam nadanja (Nada) usmjerena na Božić i njegov sadržaj.

     Isusova istina nas hrani hranom za Budućnost. Osobe koje su se opredijelile za vjeru, ljubav i dobrotu svjedoci su nam pozitivnog gledanja na svijet. Pošteni ljudi imaju oči koje vide i u noći (pastiri su prepoznali Isusovo rođenje u noći), vide i razlikuju u svim ‘zvijezdama’ baš tu Božansku ‘zvijezdu’. Božićni blagdan nam pomaže da otkrijemo u sebi te ‘oči’ koje vide dublje i više od fizičkih očiju i ljudskog uma. Zato i jest božićni doživljaj onaj koji nas potiče da ostajemo u nadi.

     Ono što je osnovno u poruci Božića je Mir. Mir u nama, mir među nama i mir s Bogom. Mirotvorstvo je vrlina koja oplemenjuje čovjeka. Bez mirotvornog sadržaja čovjek bi živio u ‘paklu’, a među narodima stalno bi se vodili ratovi. Mirotvor-stvo pobjeđuje ‘divljaštvo’ u čovjeku i čovječanstvu. Zato je vrlo važno odgajati se za mirotvorca i njegovati ga. Mirotvorci (prema Blaženstvima) uživaju božansku istinu i božansko bogatstvo. Svi smo umorni od ‘prognoziranja’ i proricanja – današnji blagdan nas prebacuje na početak življenja i nadanja.

     Ne da bi podjetinjili nego da bi dječja radost i bezbrižnost, kao i djetinji kuraž zavladao našim srcem, našim životom. Dosta je toga u nas slično s Isusovom domovinom. Dosta toga govori nam povijest i simbolika. Zato je za nas Božić jako praktičan i poučan. Imamo mi mnoge lutajuće Josipe i Marije, imamo mnoge koji nemaju doma ni skloništa i koji nemaju mjesta u mnogim gospodskim svratištima. Sve ove pred Božićne dane i mnoga čestitanja imaju mjesta samo one koji imaju moć i bogatstvo, a skromnici nemaju mjesta. Njima ostaje samo spilja, a nažalost više nema ni životinja. Ne radi se o tome da se podjetinji nego da se raduje i bude zadovoljan na način djeteta. I situacija u našoj domovini ima sličnosti sa starim Izraelom. Dosta smo raseljeni, čak su mnogi ostali u izgnanstvu, mnogi su u bijegu morali pokucati na tuđa vrata.

     Mnogima su i danas, nažalost, zatvorena mnoga vrata, a oni nemaju ništa drugo osim vjere u Boga i budućnost. Koliko li i danas ima putujućih Josipa i Marija? Hoćemo li im i mi zatvoriti vrata u svojem životu, u svojoj dubini? Izbjeglice nam ispadaju kao ‘teret’, a zaboravljamo koliko li je bilo naših izbjeglica tokom pedeset godina. Ako ništa to bi nas trebalo ublažiti i otvoriti prema strancima. Isus se rodio u čovječanstvu i čovještvu da donese mir i veselje. Isus se rađa da produži mir. On je sa svom djecom svijeta, osobito s onom koja moraju bježati od razne vrste ‘Heroda’ i smaknuća.

     Takvih ima i danas, samo se postupa različito. Ovog blagdana, ove noći budimo i pastiri i mudraci pa kliknimo iz duše: Slava Bogu na visini, Svi su ludi Bogu mili! Sretan Božić….!

Dr. theol. Davor Lucacela