Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

„Jezična baština hrvatskih autohtonih zajednica Srednje i Jugoistočne Europe“ bila je tema ovogodišnjeg Matičina stručnog skupa.

     Na otvaranju ovogodišnjega Foruma Hrvatske matice iseljenika na temu „Jezična baština hrvatskih autohtonih zajednica Srednje i Jugoistočne Europe“, održan u Zagrebu 23. studenoga, državni je tajnik Zvonko Milas, kao izaslanik predsjednice Republike Hrvatske, potvrdio i daljnju svestranu potporu pripadnicima hrvatskih manjinskih zajednica, uključujući jezične programe.

     Na dvadeset i četvrtom po redu Forumu hrvatskih manjina s gore navedenom temom, čiji je cilj bio pokrenuti raspravu o jezičnoj baštini hrvatskih manjinskih zajednica, naglašeno je da je u globaliziranom svijetu ugrožena jezična raznolikost, da nekoliko velikih svjetskih jezika potiskuje one manje raširene i kulturno utjecajne jezike. Kako i većim i raširenijim jezicima prijeti globalizacija pa time i potiskivanje, tim više postaju ugroženiji jezici i dijalekti malih skupina, kao što su oni hrvatskih manjinskih zajednica. Ovogodišnja tema odjek je zapravo dugogodišnjih problema s kojima se suočavaju upravo manji jezici i dijalekti.

     Na forumu su sudjelovali predstavnici Hrvata iz Češke, Mađarske, Srbije, Crne Gore, Italije i Rumunjske. Nakon pozdravnih obraćanja i uvodnog predavanja Hrvatski idiomi u autohtonim zajednicama u kontekstu očuvanja nacionalnoga identiteta manjine koji je održala prof. dr. Sanja Vulić s Hrvatskih studija, uslijedila su izlaganja predstavnika zemalja sudionica na skupu, i to: “Škola hrvatskog jezika u Boki Kotorskoj” (Ljerka Sindik); “Jezična baština hrvatskih autohtonih zajednica Srednje i Jugoistočne Europe” (Ivan Gugan); “Jezična baština moliških Hrvata” (Antonio Sammartino); “Jezik karaševskih Hrvata” (Maria Latchici, Ana Filca, Maria Vlasici); “Dijalektalni govor u raljama jezika” (Zlatko Romić), “Jezik i identitet” (Zvonko Deković) ;“Kratki osvrt na hrvatske dijalekte grada Bara i okolice” (Vladimir Marvučić); “Ikavica – govor Hrvata iz Podunavlja” (Mata Matarić); “Hrvatski jezik u temeljima hrvatskog identiteta” (Katica Špiranec) i druga zanimljiva izlaganja.

     U izlaganju o jeziku naše zajednice naglašeno je da se hrvatska manjina u Rumunjskoj, jedna od najstarijih hrvatskih manjina na jugoistoku Europe, suočava, poput ostalih manjinskih hrvatskih zajednica, s izazovima sadašnjeg vremena. Osim većinskog, rumunjskog jezika, to je jezična globalizacija. Većinski, rumunjski jezik, uvelike utječe na karaševskohrvatski govor u svakom svakodnevnom životnom segmentu, i to preko novina, televizije, svakodnevne komunikacije s tijelima državne uprave itd.

     Jezično gledano, do pravog je jezičnog preporoda došlo nakon Revolucije iz 1989. godine. U Rumunjskoj, pogotovo nakon 1994. godine, sve više karaševskih Hrvata dolazi u izravan dodir s hrvatskim standardom, kako preko školskih udžbenika (školska djeca) i studenata koji studiraju devedesetih godina prošloga stoljeća u Zagrebu, preko vjerskog tiska (molitvenici, vjersko štivo) tako i preko onih osoba koji dolaze na privremeni rad u Republiku Hrvatsku. Zahvaljujući tom izravnom dodiru, leksik karaševskohrvatskog govora znatno se obogaćuje riječima i izrazima kojih bilo da su u ovom govoru preuzeti izravno iz rumunjskog jezika (s neznatnim fonološko-morfološkim prilagodbama) bilo da ih uopće nije bilo, pa je tako hrvatski standard popunio one praznine tamo gdje je bilo moguće. Ovaj izravan dodir (za koji možemo reći da je trajao desetak do petnaest godina) predstavlja pravu jezičnu renesansu za govor karaševskih Hrvata.

     I školstvo na materinskom jeziku doživjelo je svojevrsni preporod nakon povratka sada diplomiranih profesora hrvatskog jezika. Republika Hrvatska šalje udžbenike hrvatskog jezika i književnosti, kao i brojnu literaturu na hrvatskom jeziku, tako da učenici imaju priliku čitati hrvatska književna djela, dječje časopise itd. Nastavnici pripadnici hrvatske manjine u Rumunjskoj sudjeluju svake godine na seminarima koje organizira AZOO (Agencija za odgoj i obrazovanje), što pridonosi njihovom kvalitetnijem radu s učenicima.

     Govoreći o budućnosti, ponajprije jezične budućnosti naše zajednice, a imajući u vidu veliki odljev naših sumještana prema Austriji, svakako treba spomenuti i potrebu prikupljanja jezičnoga blaga, u smislu sastavljanja rječnika po uzoru na Gradišćanskohrvatski rječnik, koji će za buduće naraštaje predstavljati riznicu iz koje će moći učiti i istraživati prošlost ove zajednice.

     Ovo je nekoliko ključnih aspekata koji su izneseni u vezi jezičnoga stanja naše zajednice na ovogodišnjem forumu Hrvatske matice iseljenika, a zaključak koji se nameće sam po sebi sastoji se u činjenici da je svatko od nas odgovoran za opstanak i očuvanje našega jezika i identiteta. Stoga, čuvajmo i govorimo jezikom koji su nam ostavili naši pradjedovi kako bismo ga mogli prenijeti nadalje budućem naraštajima.

Maria Laţchici