Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Vjerovati nekomu, znači ljubiti ga.

      Tako je i naša vjera u Isusovu nauku od-mjerena našom ljubavlju prema njemu. Ako vjerujemo njegovim riječima vjerujemo zato što vjerujemo da nas on ljubi. Onaj koji vjeruje da ga Bog ljubi vjeruje također da mu i govori na razne načine. Bog se stalno obraća čovjeku.

      U svako vrijeme, koje se uvijek razlikuje, Bog govori na različite načine. U razna vremena našega života i govor je različit. Različito nam Bog govori u mladosti, različito kad smo bolesni, tužni, radosni, već prema raznim životnim situacijama i dobima. U našem životu ista riječ nema uvijek istu snagu i poruku. Samo Evanđelje, Isusova riječ, različito pada u naš život. Koliko god ga puta čitali različito nam pada u srce.

      Nikada ne možemo stati u istu rijeku, tako se ni Isusova riječ nikada ne zaustavlja. Različito nam progovara i znači prema različitom našem stanju i traženju. S kakvim osjećajem i povjerenjem otvaramo Bibliju? Da li ju čitamo kao pismo od ljubljene osobe ili kao neku bezličnu knjigu. Bibliju se razumije samo ako joj se pristupi kao osobi, s ljubavlju. Isus nam se daje u svojim riječima. Njegove riječi u sebi nose utjehu i smirenost, pa i smislenost.

     Zato se u misi Biblija ljubi. Ona je osoba. Specifičnost Isusove nauke je u tome što je ona identična njegovoj osobi. “Nikad nitko nije tako naučavao...”. Isto tako u njegovoj se nauci svaki čovjek prepoznaje. Svi smo mi u njoj sadržani, pa kao da nam ona otkriva našu vlastitu nauku. Kristova je nauka sama njegova osoba.

     Njegova je nauka božanska, kao što je i osoba. Tko hoće čuti istinsku Kristovu nauku treba biti otvoren na sve ono na što ga ona poziva. Ljudi u sebi blokirani su i za Isusovu nauku. Isusova nauka izvlači iz sumnjičavosti i zatvorenosti.

     Ona liječi ljudsko biće. Isusova nauka poziva na promjenu ljudske dubine. Ona odjekuje u dubini srca. Možda je razlog našeg nerazumijevanja i neprihvaćanja njegove nauke baš u tome što ne prihvaćamo da nas ona mijenja. A Isus je baš zato i došao da nas promjeni u nutrini. Njegova je riječ živa i rađalačka.

     Ona s jedne strane jača smionost umiranju da bi se živjelo. Isusova riječ uskrisuje. Netko može reći: “Čitao sam Evanđelje i ništa mi osobito nije reklo. Vrlo poznati citati, pa ni tekst radnje nije napet, pa ja u njemu i preko njega nisam susreo Krista”.

     Ipak, razlog nije u Evanđelju nego u čitaču, u njegovom duševnom stanju. Taj ga ne čita onako kako ga treba čitati. Evanđelje, Biblija ne čita se kao obična knjiga, kao povijest. Njega treba čitati i slušati samoga Isusa. To znači vjerom ući u kontakt s njime.

Dr. theol. Davor Lucacela