Početna arrow Hrvatska Grančica arrow Cultura arrow MEDUNARODNI DAN MATERINSKOG JEZIKA arrow Hrvatska grancica arrow Cultura 
Arhiva članaka Hrvatska grancica Cultura

MEDUNARODNI DAN MATERINSKOG JEZIKA PDF Ispis E-mail
Monday, 25 March 2019

Dana 21. veljače obilježava se Međunarodni dan materinskog jezika koji je UNESCO proglasio 1999. u spomen na prosvjed i pogibiju bengalskih studenata koji su prije 47 godina zahtijevali ravnopravnost za svoj jezik.

     Time su željeli naglasiti potrebu za očuvanjem kulturne i jezične raznolikosti različitih krajeva svijeta.

     UNESCO-ov dokument iz 1970. godine kaže “Materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti”.

     A što je to materinski jezik? Materinski jezik je jezik koji kao djeca učimo od okoline i obitelji. Sastavni je dio našeg identiteta i najizravniji izraz kulture. A koji je naš materinski jezik? Jezik naše zajednice je karaševski govor, sa svim varijantama (lupački, klokotički, karaševski itd.), a hrvatski standardni jezik nam je službeni materinski jezik. Kako je većina naših sumještana raseljena po Austriji, upoznati su, a neki čak i žive među Gradišćanskim Hrvatima. Službeni naziv njihovog materinskog jezika je gradišćanskohrvatski, a službeni bi naziv onda bio karaševskohrvatski. Divimo se Gradiščanskim Hrvatima na naporima koje ulažu u očuvanju svog materinskog jezika, kao najočitijeg izraza identiteta, u očuvanju svoje nošnje, glazbe itd. U mnogočemu su nam uzor. Bogu hvala, zadnjih desetljeća to je vidljivo i kod nas, preko napora za opstanak naših škola, folklornih društava, kulturnih i športskih manifestacija, sve jačih i češćih veza s Hrvatskom. dsc_0422.jpg

     No uvijek trebamo imati u vidu da nam jezik, materinski, bude na prvom mjestu kada govorimo o očuvanju našeg identiteta. Nastojmo ga govoriti, uvijek, nastojmo ga održati što čišćim onako kako su nas učili roditelji, a pogotovo naše stare maj-ke i djedovi, nastojmo ga u svakodnevnoj komunikaciji koristiti, u obitelji, na ulicama naših mjesta, u školama, u općinskim uredima. A kada ne znamo neku riječ nemojmo odmah posegnuti za većinskim rumunjskim već zamolimo naše ukućane, roditelje, bake da nam pomognu. To ne znači da nam rumunjski nije važan, naprotiv iznimno je važan jer živimo u ovoj zemlji u kojoj je rumunjski službeni. I trebamo ga naučiti što bolje, ispravnije. No svaki od njih ima svoje mjesto. To je ujedno i naša prednost, što od malih nogu učimo dva jezika. Što bolje znamo oba jezika lakše će nam biti učiti neke strane jezike, to su uostalom potvrdila i mnogobrojna znanstvena istraživanja. Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja. Istraživanja su pokazala da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika, nego i s učenjem uopće.

     Znati više jezika je velika prednost, bila je uvijek, a pogotovo sada. Višejezičnost je uostalom stvarnost u Europskoj Uniji kojoj pripadamao. Jezična je raznolikost svakodnevna stvarnost Europske Unije i njezinih građana, znači i nas. Svakodnevno smo u kontaktnu i radimo s govornicima drugih jezika, to je dio naše dnevne rutine.

     Svaki je jezik važan, nositelj je identiteta i kulturnog nasljeđa zajednice koja ga koristi. Nestanak bilo kojeg jezika gubitak je i osiromašuje cjelokupni ljudski um i znanje, tvrde u UNESCO-u. Zato treba podsjetiti i na popis europskih jezika koji su u izumiranju (to su jezici kojima govore samo pojedini govornici, odnosno predstavnici starijih generacija, a te jezike mlađe generacije niti upotrebljavaju niti razumiju) ili su ugroženi (to su jezici koji se još upotrebljavaju, ali rijetko). Potrudimo se, svjesno, svaki dan da se ne nađemo i mi na popisu jezika koji izumiru. Zato ga moramo govoriti svaki dan, u svakoj situaciji i prenijeti ga mlađim naraštajima. Jer naš se materinski jezik, kao i svi ostali jezici, uistinu voli govorenjem!

Maria Laţchici

 
« Prethodna