Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Molitva spada u elementarni odnos s Bogom, s onosvijetom.

     Molitva je neka vrsta religioznog disa-nja. Neka vrsta izlaska iz ovoga svijeta i prijelaz u drugu stvarnost. Kroz molitvu čovjek se više uzdiže nego li kroz svu racionalizaciju. Očito je kada govorimo o molitvi da ne mislimo na izricanje molitvenih formula. Mislimo na izraz vjere svojeg povjerenja u Boga, svojeg osobnog odnosa. Samo onaj koji vjeruje u osobnog Boga njemu se obraća.

     Biblija nas poučava da budemo konstantni i ustrajni u svojem obraćanju Bogu. Molitva je ispovijed Bogu. Nekada to može biti bez ikakve riječi i ikakvog traženja. Molitva je osjećaj bivstva pred Bogom. Isus se moli osobito u posebnim časovima. Posebno se moli kad “je došao njegov čas” (Iv 12, 23; 17, 1). Njegova je molitva usmjerena na to da izvrši volju Očevu. Njegova je molitva raspoložena Božjoj volji i Božjem planu. “Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh” (Lk 23, 46). To je vapaj kad izvanjski izgleda da je napušten.

     Cijeli Isusov život je ljudska molitva i Božansko primaknuće čovjeku. Da bismo se otvorili Bogu, da bismo počeli moliti, vrlo važno je da posta-nemo svjesni sebe i Boga koji je u našem srcu. Tada nam razgovor s Bogom postaje blizak i osjetljiv. Svaka je molitva uslišana ako je moljena otvorena srca. Jer prvi cilj molitve jest, ne postignuće nekih dobara, nego promjena sebe i približavanje Bogu. Ako nam molitve nisu uslišane, onda je razlog u nama samima. Možda molimo da prema nama bude volja Božja, a zadržavamo svoju.

     Također je potrebno napomenuti da je potrebno učiti moliti. Da bi se istinski postavilo u nabolje stanje duha potrebna je priprava. Apostoli su molili Isusa da ih uči moliti. Mi zapadnjaci znamo, tako su nas naučili, ponavljati molitvene formule, ali se ne znamo pripraviti za molitvu. Naše molitve trajno se postavljaju tako kao da smo mi i Bog odijeljeni pa ga molimo tamo iza zastora. Molitva je, kako je već rečeno, susret s Bogom, a to započinje prvenstveno u našem srcu. Srcem i u srcu se želi i moli.

     U srcu se osjeća Božja blizina i uslišanje. Možda i znamo molitve usana, ali ne znamo molitve srca. Isus nas uči da budemo uporni u molitvi srca. I sigurno ćemo bit uslišani. Kroz molitvu se događa najsakralniji susret čovjeka i Boga. Dosta toga bi trebalo upozoriti o devijantnim molitvama. Često se molitvu uzima samo kao prošnju za pomoć. Dapače molitva ne rađa povjerenje nego izaziva strahopoštovanje. Takva molitva se sigurno ne može uklopiti u kršćansko vjerovanje u Boga ljubavi.

     Kad se molitvu svede samo na prošnju, onda je čovjek sretniji da se ne treba obraćati Bogu. Boga se drži za urgentni slučaj, a bolje je da ne treba. Dok, istinska molitva je razgovor a ne prošnja. Molitva nema formulara. Potrebno je da svatko tko vjeruje progovori svojim riječima i svojim osjećajima.

Dr. theol. Davor Lucacela