Početna arrow Hrvatska Grančica arrow BOZIC I ZVIJEZDE arrow Hrvatska grancica arrow Vjerske teme 
Arhiva članaka Hrvatska grancica Vjerske teme

BOZIC I ZVIJEZDE PDF Ispis E-mail
Tuesday, 14 January 2020

Prisutan je cijeli ponoćni „ambijent“: jaslice, noć... Slike su koje nas ispunjavaju i otvaraju prema beskrajnosti.

     Kako nam treba malo da budemo smireni i radosni!? Noćas slavimo rođenje Isusovo, a ne godišnjicu rođenja. Što znači danas (noćas) slavljenje blagdana Božića? Zašto to mi danas činimo i što želimo i hoćemo da se dogodi? U ‘Jeruzalemu’ (gradu) su sve zvijezde skrivene. Izgubile se. Ljudi više ne gledaju u ‘nebo’. Ljudi su našli svoje idole, svoje bogove unutar grada, ovdje na zemlji.

     U gradu se i Isusova zvijezda izgubila, izgubili su se i mudraci. Tu u Jeruzalemu (gradu) ljudi ne idu za zvijezdom spasa nego za ‘Herodom’, svjetovnim zvijezdama. Čini se ipak da spas ne dolazi iz gradskog reduciranog i umjetnog mentaliteta (iz Babilona). I tražitelji se uputiše izvan grada, izvan komfora, izvan zemaljskih idola, izvan obzira, i opet im se pojavi zvijezda koja ih je vodila prema sanjanoj sreći i Spasitelju. Jesmo li se i mi koji danas (noćas) tražimo, koji smo pošli za svojom zvijezdom izgubili unutar novih ‘Jeruzalema’? Znamo da smo pošli za svojom zvijezdom (svojim unutarnjim svjetlom razuma), da nas je ona možda dovela tu, gubi li nam se sada u svjetlima profanosti i potrošačkog društva? Jesmo li se i mi pitali na svojim radnim mjestima (sveučilištu, poslu...) ili smo ostali bez odgovora gdje je naša zvijezda.

     Još se slavi novi događaj u starom svijetu. Ova noć nas poziva da koraknemo prema novom svijetu i novom čovjeku. Prema božanskom čovjeku. Isus objavljuje sobom novog čovjeka, bogolikog čovjeka, objavljuje nove odnose. Odnose ljubavi i prijateljstva, a ne odnose vlasti i tutorstva. Dokle god bude u našim srcima vladao egoizam nećemo moći razumjeti Božić. Neće biti ljudske jednakosti. Zato je dobro ako smo zato zabrinuti, ako se ne mirimo s nepravdama. A velika je opasnost sadašnje civilizacije da se devijantnost proglasi za normalnost.

     Daleko smo mi od ‘normalnog ljudskog stanja’. I danas mnogi lutaju i nemaju prenoćišta, mnogima su uskraćena osnovna ljudska prava, mnogi su lažno optuženi, mnoge vode na križ... Kao da se u čovječanstvu nije dogodio Božić i Uskrs. Vjerujem li još da je moguće da ljudi budu sretni (što ne isključuje teškoće i boli), da sve može biti bolje, ljudskije, božanstvenije? Oni koji još vjeruju u ljubav mogu prihvatiti neshvatljivost Božića (Isusa).

     Božić će razumjeti oni koji vjeruju da mogu ljubiti i biti ljubljeni... Božić nas čini istovremeno sretnima i zabrinutima. Uočavamo na što smo pozvani i što bismo mogli biti, i što nismo. Ova noć govori, upućuje, da svi mi želimo ljubav, dobro, pravdu, sve vrline. Naša je civilizacija usmjerena prema dobru, iako još nije u potpunom ostvarenju. Nekada smo skloni da gotovo zaniječemo postojanost onoga što nam izgleda nedostiživo. Isus se ne odriče ni onih koji se njega odriču.

     On baš radi takvih dolazi. Zato je on svima nama nerazumljiv. Ljubi neljubivo, oprašta neoprostivo. On ljubi ljude ovakve kakvi jesmo. On je spasitelj svim ljudima koji nose uz sebi nadu i ljubav. Tako sva nemirna vremena i nemirni ljudi čeznu za rođenjem Isusa u njima. Hoćemo li mi noćas otkriti Krista kao svoju zvijezdu, koja nam se možda izgubila kad smo otišli iz rodnog mjesta, ili od majčinskog okrilja? Na nama je odgovornost za našu sreću i mir. U Isusovu rođenju Bog nam se pokazuje bolji nego što smo mislili (oslobađa nas lažnih slika o Bogu). Bog je bolji od svih religijskih predstava. On je Bog Otac, Sin i Ljubav. Isus ne mijenja svijet bogatstvom, ni tehnikom, nego dobrotom i ljubavlju.

     Dok bude vjekova i ljubavi u ljudskim srcima slavit će se Isus, Mesija. Ljudi će se njime zanositi i kult mu iskazivati. On će ostati nezamjenjiv! On se obraća s ljubavlju i onome koji ga voli i onome koji ga ne voli. On ostaje vječna ponuda ljubavi. Donosi mir ljudima dobre volje i slobodu i jednakost svim ljudima. Danas smo svi na ‘nekom putovanju i nekom popisu’. Hoće li ljudi jedni druge prepoznavati kao ljudska bića, hoćemo li imati svratišta ili će biti mjesta samo izvan gradova? Gradovi su danas ugroženi.

     Ne prepoznaju ljude s kojima žive kao u mravinjaku, ne vidi svoju zvijezdu. Gube se ljudska bića. Eto, Božić nas usmjerava na Isusovu zvijezdu i prema budućnosti. Pođimo za njim. Neka ovaj Isusov rođendan donese mir: oca sa sinom, muža sa ženom, vjernika i nevjernika, mir među narodima, mir svim ljudima.

Dr. theol. Davor Lucacela

 
« Prethodna   Slijedeća »

FrontPage