Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Bračni par Milja Fakrać i Magdalina (rođ. Junaška) proslavio je u ponedjeljak 6. siječnja 2020. godine 70 godina braka. Zajedno imaju 178 godina, četvero djece, 9 unuka i 12 praunuka.

     Na samoj polovici prošloga stoljeća, Milja Fakrać i Magdalina (djevojački Junaška) izrekli su sudbonosno da u crkvi Marijina uznesenja u Karaševu i uplovili u bračnu luku, Punih sedamdeset godina kasnije, 6. siječnja 2020. godine, na dan kada je rimokatolička Crkva proslavila blagdan Bogojavljanja ili Tri Kralja, Milja i Magdalina su u istoj crkvi iz rodnog mjesta obilježili uz obitelji i prijatelje 70. godišnjicu braka i zajedničkog života.

     Nakon mise u kojoj je vlč. Petar Rebedžila ponovno blagoslovio njihov brak, “mladenci” i njihova brojna obitelj su otišli doma na slavlje, jer kako drugačije obilježiti ovaj veliki jubilej i platinasti pir? “Vi imate više godina u braku, nego što ja imam godina života”, rekao im je vlč. Petar Rebeđžila nakon što su obnovili bračne zavjete, i veoma ste lijep primjer za naše selo, ali i za crkvu i općenito za brak. Ovaj događaj, proslava sedamdeset godina vašeg braka i zajedničkog života, treba zlatnim slovima biti upisan u povijest naše župe jer malo je parova koji mogu i imaju priliku živjeti zajedno toliki niz godina bez da se razvedu, bez da jedan drugoga ostave. Danas je sve više brakova u krizi, mladi se razvode čim im nešto ne odgo-vara, a vi ste ostali zajedno nakon tolikog niza godina. To je znak ljubavi koju ste imali jedan prema drugome i znak da je Božja milost radila u vama na čudesan način. Dobri Bog neka vas blagoslovi i očuva u radosti kroz sve dane vašega života, a vašoj obitelji i rodbini želim sretno veselje i sve najbolje u životu“, rekao im je, između ostalog, vlč. Petar Rebedžila.

      Milja i Magdalina su vjerojatno najstariji bračni par u najstarijem mjestu karaševskih Hrvata u Rumunjskoj. Oboje su rođeni 1931. godine, a vjenčani su 1950. godine. Imaju četvero djece, Mariju, Anu, Jakoba i Martu, 9 unuka i čak 12 praunuka. I Milja, i Magdalina su vitalni, sami brinu o sebi, veoma dobro se sjećaju događaja iz djetinjstva, mladosti i cijeloga života. “Kad mi je bilo negdje oko 8 godina, započeo je drugi svjetski rat i mi smo kao djeca bježali posvuda, pa čak i po Mogili, i svugdje po dalekim karaševskim hotarima. Vladala je tada opća neimaština, a tako je bilo i po završetku rata, tako je bilo i 1950. godine kad nas je vjenčao tadašnji župnik karaševske župe vlč. Koch. Dobro se sjećam da nisam imao niti cipele da idem na vjenčanje, a nismo imali niti konce da sašijemo košulju. Spas je došla od punca koji je tada radio u tvornici. On mi je dao cipele za vjenčanje, a ja sam mu zauzvrat donio kola drva za ogrjev. Vezano za ta drva, imao sam dozvolu da ih siječem iz moje šume, iz Muskuljače, međutim, ja i moj brat Jakob smo otišli po drva u Štajer i tamo nas je zatekao šumar. Pokazali smo mu dozvolu, a on nam je rekao da smo na krivom mjestu, da šuma pripada Štajeru. Kad me je htio legitimirati, dao sam mu krivo ime, i naravno, krivi kućni broj, prvi koji mi je tada pao napamet, 320. Nakon toga sam došao doma sam radostan i sretan jer šumar me neće moći identificirati i ispričao sam puncu cijelu avanturu. “Pa 320 je moj broj, a i drva si istovario kod mene. Sad sam ja u velikom proble-mu”. Odmah sam se vratio u Štajer, bio sam kod šumara, čak sam i plakao jer su tada kazne bile jako velike, isto kao i siromaštvo, i nekako sam uspio srediti nezgodu u koju sam bez moje volje uvukao punca”, sjeća se Milja Fakrač, inače veoma ponosan na mnogobrojne životne avanture.

     Kada je pak riječ o sretnom braku, Milja i Magdalina navode da u zajedničkom životu ne treba puno: povjerenje, ljubav i razumijevanje sasvim su dovoljni. Zato, mladim generacijama poručuju da slušaju jedni druge i budu zadovoljni onim što imaju jer u tom slučaju platinasti pirovi neće biti nikakva rijetkost.

     Milji i Magdalini Fakrač od srca čestitamo te im želimo sve najbolje i još mnogo sretnih godina u braku.

Ivan Dobra