Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

     Svijet ili bolje rečeno kršćanski je svijet ovih dana potresen viješću da je Viši upravni sud Turske poništio odluku osnivača moderne Turske, Mustafa Kemala Ataturka, koji je odobrio status Hagije Sofije kao muzeja 1934. godine kada postaje simbol sekularizma, otvorena svim vjerama. Od 1935. godine do danas, Muzej Hagija Sofija bio je jedan od najposećenijih mjesta u Turskoj. Presuda spomenutog suda da se znamenita bazilika Hagija Sofija ponovo pretvori u džamiju donosena je nakon što je turski predsjednik Recep Erdoğan podržao prijedlog radikalnih turskih islamista koji su zatražili da se najpoznatija znamenitost Istanbula, koja je pod zaštitom UNESCO-a, ponovno pretvori u džamiju. Ta je odluka izazvala zabrinutost, tugu i žalost cijelog kršćanskog svijeta, od Sjedinjenih Američkih Država, Europske Unije, a napose Grčke i Rusije čije pravoslavne crkve Hagiju Sofiju smatraju najvećom pravoslavnom svetinjom i najznačajnijim spomenikom kršćanstva u Istanbulu. Papa Franjo izrazio je duboku žalost zbog ove odluke. Glasnogovornik grčke Vlade rekao je da je „Hagija Sofija znamenitost svjetske baštine. Mnoge države, što je kulminiralo intervencijom američkog State Departmenta, to su naglasile, pozvavši Tursku da ne poduzima korake koji bi stvorili ogroman emocionalni razdor između Turske i kršćana u svijetu“.

     Tkogod je posjetio Carigrad, odnosno prema sadašnjem nazivu Istanbul, posjetio je i baziliku Hagiju Sofiju, najveću crkvu bizantskog istoka koju je 1453. osmanski sultan Mehmed II, kada je osvojio vojnom silom tadašnji Konstantinoplis (Carigrad) Hagiju Sofiju pretvorio u džamiju.

     Nazvana ljepoticom Bosfora, simbolom Carigrada, mjesto u kojem je car dolazio na bogoslužje, znači bila je i carska bazilika, započeta je odlukom o gradnji koju je donio 532. godine rimski car Justinian, koji je dao nalog da se izgradi crkva “kakva nije bila od Adamova vremena i kakva nikada i nigdje više neće biti”. Petnaest godina, oko deset tisuća radnika dizalo je ovu velebnu građevinu posvećenu Božanskoj mudrosti i tisuću godina ova je crkva bila najveća crkva kršćanskog svijeta.

     Oko ove bazilike kroz stoljeća je nastalo mnogo legendi, a neke od njih su jako poznate. Jedna od legendi koja je nastala i prije nego se bazilika izgradila kaže da se pojavio anđeo kada je carska blagajna ostala prazna i omogućio novac za nastavak gradnje. Kasnije je postojala legenda da su svećenici iz bazilike zakopali mnoga blaga negdje ispod građevine kada su Osmanlije u finalnoj opsadi 1453. godine napali grad. Prema drugoj legendi iz 1453. godine, grčki pravoslavni patrijarh molio je kada su Osmanlije ušli u grad. U tom trenutku je pobjegao na sporedna vrata, a kada Hagija Sofija ponovno postane crkva on će se vratiti i nastaviti svoju molitvu tamo gdje je stao. Svi koji su posjetili ovu baziliku znaju za legendu stupa suza”, stlpca slza, na kojeg je Sveti Grgur Čudotvorac prenio svoju iscjeliteljsku moć. Isti se ovaj stup prema drugoj legendi naziva Marijino oko. Prema toj je priči stup stajao u domu Djevice Marije kada je došao Isus i rekao da će biti mučen. Kada je to začula, Marija je zaplakala, a njezine su suze ostavile rupu na stupu koja je i dan danas mokra. Postoji i legenda prema kojoj su glavna vrata ove bazilike od drva Noine arke. Ima puno legendi i priča o ovoj baziliki, ovo su samo neke od njih.

     No njezina je važnost, osim duhovne, i političke naravi, pogotovo sada kada je odluka turskog vrha da se pretvori u džamiju probudila stare rane i razmirice. No, ne možemo se ne zapitati, kako to da moćni Zapad i sav kršćanski svijet nije se uspio izboriti i sačuvati je kao crkvu, ako je već izgubio Carigrad? Tumačenja je mnogo, ali rezultat je jedan, žalostan za podijeljeni Zapad, koji se udaljio od duhovnih vrijednosti, od Boga, od crkve….Da nije možda ovo još jedan u nizu od znakova da je krajnje vrijeme da se opet okrene Stvoritelju? Jer crkve nisu muzeji već Božji dom, a probudio se Zapad kad je za jednim od najvažnijih simbola kršćanstva posegnuo netko drugi…

Maria Laţchici