Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

      Jer bio je dobri vlč. Petar stijena, u duhovnom i drugom smislu. I ne samo u klokotičkoj župi s vodničkom filijalom u kojima je službovao trideset godina, već i u lupačkoj župi, s ravničkom filijalom.

      S velikom smo nevjericom primili na znanje žalosnu vijest, treću ove godine, da nas je napustio i vlč. Petar Dobra. Nama, lupačkim i ravničkim vjernicama koji smo već izgubili pastira, vlč. Tjinkula, vlč. Petar Dobra bio je velika utjeha i snaga, bio je sve ovo vrijeme uz nas, kao što je čitave trideset godine dio sa svojim vjernicima iz Klokotiča i cijele karaševske zajednice. Ovih pola godine slavio je i u Lupaku svete mise, ispovijedao, dolazio u sve naše župe otvorena srca i širokog osmjeha. Sada kada je i on otišao, ostala je velika praznina, tuga. Ime vlč. Petra Dobre tjera nas na riječi koje je Isus rekao apostolu Petru: “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju…”, prema evanđelistu Mateju (Mt, 16,13-19). Poput stijene, kamena temeljca, stajao je vlč. Petar i podizao, gradio. A izgradio je u tih trideset godina toliko vrijednosti, kako duhovne tako i materijalne, koje župljani njegovih župa najbolje znaju. Podržavao je sve ljude, pogotove aktivnosti mladih, šport i tamburaše. I nešto njemu specifično: uvijek je imao osmijeh na licu, bio je vedra i otvorena srca.

     Rođen je u Karaševu, 11. svibnja 1952, u siromašnoj ali radišnoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u svom rodnom mjestu, gimnaziju i teologiju je pohađao u Alba Juliji, gdje je 19.06.1977. i zaređen za svećenika. Na početku je bio kapelan u Ričici, zatim župni upravitelj u Slatini Timis s filijalom Sadova, da bi se od 1990. vratio među svoje Karaševce, u klokotičku župu.

     Njegov nagli odlazak, u bolnici, sve mjere nametnute pandemijom, ograničenja, još su više otežale oproštaj od njega. Pamtimo ga kao veselog, aktivnog i bliskog ljudima. Sada kada je krenuo dugom cestom, koja vodi sve do raja, možemo mu samo reći HVALA. Vam na svemu, dobri pastiru, Petre, stijeno!

Maria Laţchici