Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Počela je jedinstvena školska godina, škola u doba korone.

     Nitko od nas živućih, naši roditelji, čak ni naši stariji nisu doživjeli ovakvo što. Mnoštvo pitanja, scenarija, kombinacija, nepoznanica vezano za školsku godinu koja je tek počela.

     Školsko je zvono zazvonilo 14. rujna za početak nove školske godine. Ali kakva godina? Maske na licima, restrikcije, sredstva za dezinfekcije ruku, stalna monitorizacija brojke oboljelih, sve da bi se, donekle, sprječio virus koji je svima poremetio život diljem svijeta. Kada je proglašeno hitno stanje u našoj zemlji, 11.ožujka, kao da nismo bili poptuno svjesni što se zapravo događa. Prošlo je pola godine od tada i broj oboljelih raste svakim danom.

     Od ove školske godine, sigurno je, učenici će se imati čega sjećati. Ovo je naime školska godina u kojoj vrijede neka nova, potpuno drugačija pravila. Dio svakodnevice učenika postaje mjerenje tempe-rature, neki moraju nositi maske, svi moraju držati distancu. Nema više zajedničkog odmora ni druženja s prijateljima iz drugih razreda. Barem ne u školi. Predavanja su se prebacila iz učionice na online platforme, na virtualne učionice i razrede. Polako nastaje neka druga stvarnost. Virtualna. Virtualno učenje, virtualan rad, virtualni susreti...Izazovi su to o kojima smo i prije znali ali sada su svom snagom ušli u našu svakodnevicu zbog pandemije koja je zadesile svijet i kojoj se, barem zasada, ne vidi kraj.

     No, može li sva ta digitalizacija, visoka tehnologija, zamijeniti čovjeka? Svi će se složiti: ne može. Jer čovjek je društveno biće koji svoju puninu doživaljava tek u susretu s drugima. Čovjeka, kakvoga je Bog stvorio, ne može zamijeniti nikakva napredna tehnologija. Očito da vrijedi ona stara poslovica, svako zlo za neko dobro. Da, jer u zadnje vrijeme pogotovo mladi više su živjeli virtualno, sretali se na raznim online društvenim stranicama. A onda je došla pandemija i prisiljeni smo svi manje više tako komunicirati. I vidjeli da to nije dobro. Da želimo natrag slobodu kretanja, druženja, putovanja. Sada smo postali svjesniji važnosti slobode, svega onoga što nam se prije ovog virusa činilo kao nešto sasvim normalno. Svjesniji smo i da ako želimo prebroditi ovu pandemiju moramo misliti ne samo na sebe, već i na druge. Moramo zaštititi sebe da bi zaštili druge. Svi smo upućeni jedni na druge. Nema mjesta egocentrizmu, moramo djelovati kao zajednica. Jer samo zajedno možemo pobijediti ovaj virus. To su poruke koje svakodnevno šalju televizije, internet, tisak. Učimo kako se moramo ponašati u novoj stvarnosti, idemo ponovo u školu, školu života za vrijeme korone.

     Smirila se i ona užurbanost, trka za poslovima, novcem, prisilno se sve smirilo. Ono ludilo trčanja za stjecanjem materijalnih dobara poprima nove oblike, sada se moramo izboriti sačuvati radna mjesta da bismo zaradili svakodnevni kruh. A učimo iznova i razgovarati s našim bližnjima, učimo imati vremena za ljude pored nas. Jer smo se stalno žalili da nemamo vremena. Sada to vrijeme imamo, jer naše je kretanje ograničeno, pa je ovo sjajna prilika da ponovo uspostavimo veze s dragim ljudima, s našim roditeljima, bakama, djedovima. Pružila nam se šansa da bolje uvidimo vrijednost ljudi oko nas, šansa da postanemo svjesni i zahvalni na onome što imamo, krov nad glavom, svagdašnji kruh, da cijenimo zdravlje. Vidjeli smo kako nam je teško bilo kada nismo mogli ići u crkvu, shvatili smo koliko nam znači duhovna hrana. Ima ovo vrijeme pandemije, eto, i svoje dobre strane. Imamo šansu ponovo naučiti i postati svjesni važnosti pravih vrijednosti. Kada ova pandemija završi vidjet ćemo koliko je nas završilo s dobrim ocjenama ovu novu školu života, školu u doba korone. To će se odraziti u tome hoćemo li biti bolji, prema sebi, prema drugima, prema prirodi, prema onome što su nam ostavili naši stari, pa da tako gradimo novi, bolji svijet, za nas i za one poslije nas. Bog nam šalje razne znakove, trebamo samo zastati i osluškivati njihovu poruku. Dobro nam bilo zdravlje i učenje u ovim vremenima!

Maria Laţchici