Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Sredinom listopada ove godine je vidjela svjetlost dana druga zbirka lirskih pjesama Milje Šere naziva „Karaševsko ogledalo vrišti / Floarea mea de cireș“.

     Zbirka pjesama lupačkog autora izdana je u izdavačkoj kući Pro Marketing, a pripremu za tisak i troškove tiskanja je osiguralo Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj. Zbirka sadrži sto pjesama na hrvatskom jeziku, odnosno lupačkom mjesnom govoru i sto pjesama na rumunjskom književnom jeziku. Milja Šera je svoje pjesme pisao kao izvorni govornik i dobar poznavatelj lupačkog mjesnog govora, stoga ova pjesnička zbirka pruža dobar uvid u lupački idiom i uvelike doprinosi njegovoj zaštiti i očuvanju. Arhaičnost lupačkog govora možemo otkriti u gotovo svim pjesmama kao i u naglascima riječi, iako u pjesnikov leksički fond su se kroz vrijeme neminovno uvukli neki nepoželjni srbizmi i neke rumunjske riječi što ipak ne bi trebalo nikoga čuditi ako se ima u obziru da je autor živio u blizini Srbije i zaokružen većinskim rumunjskom narodom.

     Šerine pjesme nemaju naslova, već samo oznaku rednog broja u arapskom brojevnom sustavu. Autor na taj način nikome ne nameće jedan određeni naslov ili tumačenje, nego izaziva i poziva čitatelja da sam izabere omiljeni naslov nakon što pažljivo pročita, prosudi i interpretira pjesmice. Najćešće korištena rima je unakrsna, pjesnik uglavnom povezuje svaki drugi stih kitica bezimenih poezija zbog posebnog efekta pjesmi i njezinom ritmu. Predgovor na hrvatskom standardnom jeziku je napisala „ujkina Lupačanka“ prof. Marija Lackić, i sama podrijetlom iz Lupaka, dok je pogovor knjizi napisao predsjednik Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj Slobodan Gera. Zbirka pjesama „Floarea mea de cireș”, odnosno „Karaševsko ogledalo vrišti” autora Milje Šere dolazi 24 godine nakon prve zbirke pjesama lupačkog pjesnika „Pogleni, Bože, na naše slze”, izdane 1996. godine u Zagrebu u Nakladnom zavodu Matice hrvatske. Podsjetimo čitatelje da su predgovor i pogovor toj prvoj zbirci pjesama lupačkog stihotvorca napisali Marija Novak, odnosno Vladimir Horvat, a financijska sredstva za izdavanje knjige prikuplena su velikodušnošću sponzora popularne emisije „Kolo sreće” na kojoj su tada sudjelovale čuvene glumice Ena i Mia Begović te skladatelj Zrinko Tutić.

     „Čitajući Šerine pjesme čitatelj kao da šeta lupačkim krajevima od proljeća, ljeta, do jeseni i zime, osjeća lagani dašak proljeća, žegu ljeta, raskoš i bogatstvo jeseni i bjelinu i smirenost zime. Poput velikih majstora slikarstva, Milja Šera je majstor pera i toplim bojama crta život sela, radove u polju, radost zajedništva na poljskim radovima, ljepotu jutarnje zore i veličanstvene zalaze sunca s lupačkih i karaševskih bregov“, navodi u predgovoru Marija Lackić.

    „Pjesme pisane karaševskim stihom još su jedno živo svjedočanstvo i potvrda o postojanju jednog starog arhaičnog jezika i jedne male žilave hrvatske karaševske zajednice s vjerom u Boga, zajednice čiji su korijeni stoljećima duboko utisnuti u svijest ljudi. Tematika Šerinih pjesama dovoljno je široka da svaki tko voli stihove može pronaći u knjizi više svojih omiljenih pjesama. Sve u svemu, ova nova zbirka je vrijedno djelo za sve sadašnje i buduće generacije, za sve ljubitelje poezije i zanimljivo je štivo za jezičare i istraživače! Poštovani čitatelji, toplo vam preporučujem ovu dragocjenu zbirku pjesama!”, stoji, između ostalom, u pogovoru Slobodana Gere.

     Milja Šera rođen je u Lupaku, 24. srpnja 1955. Osnovnu školu do desetog razreda pohađao je u Lupaku. Polagao je ispit za prijem u Srednju katoličku školu u Alba Juliji. Iako je položio prijemni ispit, napušta ideju o pohađanju te škole i polaže ispit za upis u Sanitarnu srednju školu u Aradu. I ovaj ispit polaže no ne odlučuje se ni za pohađanje ove škole. Stoga pohađa prvi i drugi razred Srednje škole u rodnom Lupaku. Nakon toga, ostaje doma i sa 17 godina zapošljava se u kinu u Ričici. Pohađa Tehničko- stručnu školu za kino operatera u Bukureštu, od svibnja do listopada 1973. godine. Nakon završetka ove škole vraća se u Ričicu i dugo godina radi kao kino operater u kinu Cultural, gdje biva omiljen od sve karaševske omladine jer je znao izaći ususret omladini s malo novaca u džepu. Jedno je vrijeme obnašao dužnost tehničkog kontrolora u Ričici, na filmskim trakama od 16 mm, do 1974. godine. Iste 1974. godine otvara se Dacia, najveće kino u ovom dijelu, i Milja Šera počinje raditi kao kino operater u novootvorenom, modernom kinu. Prvi film koji se prikazuje i kojeg se pjesnik rado sjeća je Besmrtnici (Nemuritorii) u režiji velikog Sergiua Nicolaescua. Radio je do 1988. kad se vraća u kino Cultural kao šef kino kabine do 1999. kad odlazi u prijevremenu mirovinu zbog zdravstenih tegoba. Jedno vrijeme okušava se u privatnim vodama, no ubrzo odustaje od toga i vraća se svojoj prvoj ljubavi, pisanju poezije. Živi cijeli život u rodnom Lupaku i ponekad u obližnjoj Ričici. Bio je i ostao zaljubljenik u rodni kraj, u svoj Lupak, sa svim njegovim materijalnim i duhovnim komponentama, odnosno zaljubljenik u lupačku prirodu, u lupačke bregove i šume i njegove Lupačanje. Stihovi Šerinih prelijepih pjesama su više od poezije, njegovi su stihovi slika i glazba, vrelo starih karaševskih običaja, hvalospjev ljepoti života na selu i veličanje svega što je Bog stvorio. Srdačno čestitamo autoru i svima toplo preporučujemo zbirku pjesama „Karaševsko ogledalo vrišti / Floarea mea de cireș!“

Ivan Dobra