Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

     U Zagrebu je u 88. godini preminuo Otto Barić, jedan od najuspješnijih hrvatskih nogometnih trenera svih vremena i bivši selektor hrvatske reprezentacije.

     Otto Barić rođen je u Plasnicama 19. juna 1933. godine, igračku karijeru počeo je kao junior Dinama, a u seniorskoj karijeri branio je boje Metalca i Lokomotive.

     Nogometni trener je od 1963. godine, a u dugogodišnjoj karijeri na klupskom je planu vodio zagrebačku Lokomotivu, Opel-Rüsselsheim, Germaniju Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK, Zagreb, Dinamo iz Vinkovaca, Sturm, bečki Rapid, Stuttgart, Casino Salzburg, Dinamo i Fenerbahce. Bio je selektor hrvatske nogometne reprezentacije od jula 2002. do završetka Evropskog prvenstva u Portugalu 2004. godine. U 24 utakmice za kormilom “Vatrenih” ostvario je 11 pobjeda, osam remija i pet poraza. Prije hrvatske, bio je selektor austrijske nogometne reprezentacije, od 1. aprila 1999. do 31. decembra 2001. godine. U 22 utakmice ostvario je sedam pobjeda, šest remija te devet poraza.

     U jednom je razdoblju bio sportski direktor Austrije Salzburg, direktor Dinamove omladinske škole, trener amaterske reprezentacije Jugoslavije i asistent Miroslavu Blaževiću na klupi “Vatrenih” na Evropskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine.

     U bogatoj kolekciji trofeja Otto Barić je s Wacker Innsbruckom osvojio dva naslova prvaka Austrije (1971, 1972), s bečkim Rapidom tri naslova prvaka Austrije (1983, 1987, 1988), četiri Kupa (1983, 1984, 1985, 1987), dva Superkupa (1987, 1988) i ostvario plasman u finale Kupa pobjednika kupova (1985).

     Sa Sturmom je osvojio jedan naslov prvaka Austrije (1990), s Casino Salzburgom dva naslova prvaka Austrije (1992, 1994), austrijski Kup (1993) i ostvario plasman u finale Kupa UEFA (1994), dok je sa zagrebačkim Dinamom osvojio naslov prvaka Hrvatske (1997) i Kup (1997). Poznat i kao Otto Maximale, Barić ima legendarni status u Austriji. Nadimak “Maximale” dobio je jer je često koristio riječ “maximal”, odnosno “maksimalno”.

     Od Barića se na službenim kanalima oprostio bečki Rapid, kao i Savez.

     “Godinama je bio vodeća nogometna figura u Austriji. Otto Barić oblikovao je cijelu nogometnu eru i napravio nevjerojatne stvari za austrijski nogomet - na klupskom i reprezentativnom nivou. Ima počasno mjesto u našoj nogometnoj povijesti”, priopćio je predsjednik Saveza Leo Windtner.

     Trener svih trenera Miroslav Blažević i Otto Barić imali su posebnu priču.

     -Jako sam pogođen, slomljen zbog smrti Otte Barića. S druge strane sam sretan da smo imali divan odnos kao kolege. Otto pripada plejadi najvećih hrvatskih trenera kao što su Tomislav Ivić, Biće Mladinić, Stanko Poklepović, Branka Zebeca, Josipa Kužea.... Eto, odlazimo i mi polako kazao je tužno Blažević.

     Kad mu je rečeno da se pazi u ovo doba pandemije, samo je dodao:

- Bojim se da sam ja sad na redu... 

PREMINUO DIEGO MARADONA

     Legendarni nogometaš Diego Maradona preminuo je 25. studenog u 61. godini.

     Maradona je pretrpio kardiorespiratorni zastoj u svojoj kući u kojoj se oporavljao nakon nedavne operacije na mozgu kojom mu je odstranjen krvni ugrušak.

     Maradona je bio jedan od najboljih nogometaša u povijesti, a 1976. godine započeo je svoj profesionalni put u Argentinos Juniorsima. U karijeri je igrao za Boca Juniorse, Barcelonu, Napoli, Sevillu i Newell’s Old Boyse, a karijeru je završio 1997. godine u dresu Boca Juniorsa.

     Za reprezentaciju Argentine je upisao 91 nastup i zabio 34 gola. S reprezetacijom Argentine je osvojio naslov svjetskog prvaka 1986. godine. Godine 1990, na Svjetskom prvenstvu u Italiji predvodio je Argentinu do još jednog finala, ali je tada pobijedila Zapadna Njemačka s 1:0. Četiri godine kasnije igrao je na Svjetskom prvenstvu u Americi, ali je poslije dvije utakmice poslat kući jer je na doping testu bio pozitivan na efedrin.

     Trenersku karijeru je započeo u Textil Mandiyu, zatim je kratko vodio Racing Club, a od 2008. do 2010. i reprezentaciju Argentine. Trenirao je i Al-Wasl, Deportivo Riestru, Fujairah, Dorados de Sinaloa, a posljednji klub koji je vodio bila je Gimnasia de La Plate.

     Jedan od najvećih nogometaša koje je svijet ikad vidio, pretrpio je bezbroj neuspjeha i skandala tijekom godina koji su prijetili da će zauvijek okaljati njegovo nasljeđe. No, kao što je i sam Maradona izjavio, lopta se ne može zaprljati. Bez obzira na sve njegove incidente, ludorije, te probleme s alkoholom i drogom, on je ostao fascinantna figura i njegov utjecaj na nogomet ne može se poreći, unatoč kontroverznom osobnom životu.

     “Hrvatska je prelijepa zemlja. Voli Davis Cup kao i mi Argentinci. Čestitam hrvatskoj publici jer me dočekala s predivnim poštovanjem”, kazao je Maradona nakon dolaska u Zagreb 2016. kada je došao gledati finale s Hrvatskom.

     Za nogometnog maestra nitko nije ni morao birati riječi, o njemu je u superlativima oduvijek govorio i veliki Messi. “Da igram milijun godina ne bi došao ni blizu Maradonine igre. Ne bi mogao ni da to želim. On je najveći”, rekao je Lionel. Na pitanje o Maradoni, Michel Platini rekao je: “Stvari koje bih ja mogao raditi s loptom, on bi mogao s narančom.”

     U Argentini je Maradona uvijek bio više od sportskog heroja - bio je božanska figura.U šoku su i u Napulju, gradu u kojem je “Mali zeleni”, također imao božanski status.

PREMINUO LEGENDARNI NAGOMETAS PAOLO ROSSI

     Samo dva tjedna po odlasku velikog Diega Maradone, nogometni svijet ostao je bez još jednog velikana, u 65. godini umro je jedan od najvećih talijanskih nogometaša Paolo Rossi.

     Rossi je najpoznatiji po nastupu na Svjetskom prvenstvu 1982. godine na kojem je odveo Italiju na iznenađenje svjetske javnosti do titule prvaka svijeta, proglašen najboljim igračem turnira i bio najbolji strijelac sa šest pogodaka.

     Koliko je bio dobar te godine svjedoči i Zlatna lopta koju je dobio, a Pele ga je uvrstio među 125 najboljih nogometaša u povijesti.

     U karijeri je za Azzurre nastupio 48 puta i postigao je 20 pogodaka, a s Juventusom je osvojio dvije titule prvaka Italije 1982. i 1983. godine. Igrao je za Juve, Milan, Vicenzu, Perugiju, Como i Veronu, a najnezaboravnije trenutke svoje karijere proveo je 1982. kad je sa šest golova pomogao A-zzurrima do naslova prvaka svijeta. Rossija se nije vidjelo do utakmice odluke protiv Brazila za polufinale, ali kad je bilo najpotrebnije, bio je najbolji i odveo Talijane do pobjede 3:2 i utakmice s Polj-skom. Rossi je zabio dva komada za 2:0, a u finalu je Zapadnoj Njemačkoj dao još jedan u pobjedi 3:1.

     Rossi se reprezentaciji priključio taman za Svjetsko prvenstvo, a tadašnji selektor Bearzot bio je na žestokom udaru javnosti jer ga je pozvao. I Rossijeve kolege su bile na meti zbog loših igara na turniru pa su zbog toga prestali davati izjave i pokrenuli korištenje izraza „silenzio stampa“. Ipak, Talijani sve su mu oprostili zbog tog nastupa na Mundijalu i ubrzo je iz jednog od najomraženijih nogometaša na Čizmi postao najpopularniji.

    Njegova supruga Federice Cappelletti opisala je posljednje trenutke života bivšeg talijanskog golgetera koji joj je preminuo u naručju.

     “Rekla sam mu: ‘Paolo, idi sada. Već dovoljno si patio’. Nije nas htio napustiti, ali zagrlila sam ga čvrsto i rekla da napusti bolesno tijelo. Tada je zaspao”, otkrila je njegova supruga u izjavi za medije ispred bolnice u Sieni, gdje je Rossi umro.

Ivan Dobra