Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

     Dubrovnik je posvuda na svijetu poznat kao jedan od najpoznatijih turističkih destinacija koji svake godine privlači stotine tisuća turista iz cijeloga svijeta. Početkom veljače proslavio je svog zaštitnika, svetog Blaža, odnosno svetog Vlahu.

     Dubrovnik je grad koji je nekoliko stoljeća bio republika, Dubrovačka Republika, i to od 1358. do 1808. godine. U Srednjem vijeku europskom su trgovinom dominirali talijanski trgovci, ponaj-prije oni iz Venecije, i sama stoljećima Republika, i trgovi iz Genove. No, unatoč moćnim talijanskim susjedima, Dubrovačka Republika s ponosom i pravom može se pohvaliti sjajnom trgovinom, čiji su trgovci dolazili, između ostalih krajeva svijeta, i na obalu Crnog Mora, u današnju rumunjsku pokrajinu Dobrudžu.

     Poznato je da su domaći dubrovački sinovi često svoje školovanje dovršavali u talijanskim gradovima i učili tako od (tada) najboljih mogućih učitelja, u raznim područjima, pa tako i u trgovanju. Vješti trgovci, Dubrovčani su prolazili i kopnenim cestama između Dunava i Crnoga mora, od Silistre do Babadaga i od Tomisa do Hârşove ili Cernavode, prodajući i kupujući robu (uglavnom su trgovali kožom i stokom) kroz sva naselja provincije Dobrudže, tada pod protektoratom Osmanskog carstva.

     Ti dubrovački trgovci nisu osnovali odvojena naselja, već samo trgovine u važnim gradovima, a u naseljima diljem provincije Dobrudže registrirane su samo male zajednice. Međutim, broj trgovaca koji su „putovali“ između Dubrovačke Repu-blike i Dobrudže bio je dosta velik, nekoliko stotina trgo-vaca svake godine. To je važna brojka, jer je cjelokupno stanovništvo Dubrovačke Republike brojalo otprilike 30 000 stanovnika, od kojih je 5000 u prošlosti živjelo unutar zidina samoga grada Dubrovnika.

     Dubrovačka je Republika 1358. godine, ali trgovci romanskog podrijetla s dubrovačkog područja posluju u Dobrudži mnogo prije. Tako ih je vođa rumunjsko-bugarskog carstva Asan II u 13. stoljeću nazvao “voljenim i vrlo vjernim gostima” i dodijelio im brojne privilegije na području Dobrudže. Trgovačka snaga dubrovačkih trgovaca na kopnu dosegla je vrhunac u 15.-16. stoljeću, kada su već davali danak Osmanskom carstvu. Vješti i agilni diplomati, uspjevaju od sultana Murada II dobiti određene privilegije, tako da obilaze obale Crnog mora sve do ušća u Dunav, besplatno i bez plaćanja poreza.

     Povijesni izvori govore o nazočnosti dubrovačkih trgovaca u Silistri 1581. godine i u Babadagu, nekoliko godina kasnije. A godine 1640. dubrovački trgovci uspješno su poslovali u Silistri, Varni, Balbi (Babadag) i Chiliji. Poznati turski putnik i putopisac Evlya Celebi napisao je da su sredinom sedamnaestog stoljeća ti katolički kršćani kontrolirali trgovinu na Babadagu, gdje je bilo “390 trgovina, većinom latinskih”, a u njima se prodavala tkanina, koža, žive životinje i mnogi drugi proizvodi.

     Krajem 17. stoljeća putnik Matteo Gondola napisao je da u Silistri i Babadagu postoje crkve Dubrovčana i da je svećenik iz grada Tulcea imao puno posla, jer je često morao ići u njihove zajednice u mjesta Isacea, Ismail, i u gradove Tulcea i Chilia.

     Od 18. stoljeća polako splasnjava i dolazak dubrovačkih trgovaca na rumunjska područja. Godine 1808., Dubrovnik gubi status republike nakon dolaska francuskih trupa i pripajanjem Francuskom Carstvu Napoleona Bonapartea. No, zapisi i priče o dubrovačkim trgovcima na rumunjskim područjima nadživjeli su sve nedaće vremena i povijesti i stigle i do nas, svjedočeći o nekadašnjem sjaju i velike moći Dubrovačke Republike.

Maria Laţchici