Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U utorak 16. ožujka je na mjesnom groblju pokopan Marka Dobra, dugogodišnji orguljaš crkve Marijina uznesenja iz Karaševa.

     Misu zadušnicu i sprovodne obrede održali su mjesni župnik Petar Rebedžila i vlč. Milja Sima, župnik klokotičke župe, a oproštaju je nazočila ožalošćena obitelj, rodovi, prijatelji i brojni mještani. Kiša i snijeg su padali za vrijeme cijelog ispraćaja pokojnoga do posljedneg počivališta, slično kao i polovicom studenog 1993. godine na ispraćaju pokojnoga vlč. Todora Katića za vrijeme kojega je striča Marka služio čitav niz godina.

     Marka Dobra, kao što mu prezime kaže, bio je nadasve dobar čovjek i dobar kršćanin, osoba koja je četiri desetljeća pjevala na hvalu i slavu Božju kako bi svojim glasom zahvalio Svevišnjem za dar koji mu je dao. “Sveti Augustin je govorio da tko pjeva dvaput moli, a Marka Dobra je doista mnogo molio. I sada pjeva, zajedno s anđelima, u rajskim poljanama, nakon što je četrdeset godine pjevao u ovoj našoj mjesnoj crkvi”, naglasio je vlč. Rebedžila za vrijeme potresne propovijedi.

     Rođen je striča Marka u Karaševu 17.12.1942. godine, u radničkoj i pobožnoj obitelji, kao sin Ivana i Kate Dobre. Njegova sestra Marta majka je vlč. Petra Rebedžile, župnika karaševske župe, a pokojna sestra Marija majka je pokojnog vlč. Đurđa Katića.

     Djelovao je striča Marka za vrijeme cijeloga života dobroćudno i blago, nekako karakteristično za neki bolji svijet. Bila je svjetla osoba, primjer i uzor dobrote i vrline, vrednosti koje je stekao od ranog djetinstva pa sačuvao sve do zadnjeg dana. Bio je čest i dragi gost redakcije naše publikacije u zadnjih petnaestak godina i uvijek je pokazivao zabrinutost za budućnost naše malene karaševske zajednice jer ju je neizmjerno cijenio i volio. Volio je sve što je karaševsko. Ispred mene je karta feudalnih rumunjskih država u 15. stoljeću koju mi je dao s jednom prilikom i zadivljeno pokazao kako je u čitavom timišvarskom Banatu toga doba Karaševo, uz Cenad, Lipovu i Timišvar, praktički najveće mjesto. Kao učena i načitana osoba koja mnogo toga zna, pokazivao je striča Marka, pored brige za duhovni život zajednice iz koje je potekao, i veliki interes za povijest naše manjine na ovim prostorima. U odsustvu pisanih dokumenata, od Marke Dobre smo doznali, između ostalog, da je izgradnja kapelice na karaševskoj Kalvariji započela 1900. godine kada je u naše mjesto došao misnik Martin Halkoczi, koji je 1910 godine i sahranjen pod oltarom podignute kapele te da je nakon drugog svjetskog rata postavljen u svetištu iz Kurjačice prvi kip gospe Lurdske, kojega su nosile četiri djevice u organiziranoj procesiji iz crkve do svetišta. Mjesto je u kljancu iskopao stari majstor Pućeran 1947. godine, za vrijeme vlč. Ivana Koha, još nam je rekao striča Marka.

     Osobno sam striču Marku dobro upoznao početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, kada sam kao dječak ministrirao u crkvi Marijina uznesenja u Karaševu. Tada sam imao priliku izbliza upoznati njegovu časnu osobu, veliku pobožnost i prijateljski odnos prema svim svojim sumještanima. Nikad nije falio iz Svete mise. Na licu mu je uvijek bila prisutna svijetlost ljubavi i dobrote. Posebno sam nastojao istaknuti upravo te vrline jer su one u ovim našim vremenima veoma rijetke.

     Neka mu bude laka karaševska zemlja koliko mu je drag bio karaševski narod. Neka mu Bog grijehe oprosti, a dušu uzme u raj nebeski!

Ivan Dobra