Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U Lupaku je 11. travnja proslavljen blagdan Božanskog Milosrđa jer je kapela u lupačkom groblju posvećena upravo Božanskom milosrđu.

     Svetu je misu predvodio kancelar temišvarske biskupije, rođeni lupačanin, vlč. Nikola Lauš, a koncelebrirali su lupački župnik vlč. Đuređ Patašan i klokotički župnik vlč. Milja Sima.

     Sunčano vrijeme poput zraka sunca sa slike Božanskog Milosrđa dovelo je veliki broj vjernika na Svetu misu koji su prije mise molili krunicu Božanskog Milosrđa, vrlo proširenu i rado moljenu krunicu.

     Propovijed je održao vlč. Milja Sima koji je okupljenim vjernicima govorio o značenju blagdana, o povijesti ovog blagdana i o svetoj Faustini Kowalskoj. Rođena je kao Helena Kowalska, 25. Kolovoza (augusta) 1905. u Poljskoj, u selu Glogowiec, kao treće dijete obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskog.

     Od djetinstva se puno molila, bila marljiva u radu, poslušna i puna milosti prema siromašnima. Evo što saznajemo iz njezinog dnevnika (žurnala): “Po prvi puta čula sam glas u mojoj duši u sedmoj godini života kao poziv savršenom životu, ali nisam bila uvijek poslušna glasu Milosti. U 18. godini života, žarka molba mojim roditeljima za dopuštenje da pođem u samostan naišlo je na njihovo odlučno odbijanje... Jednom pođoh s jednom od svojih sestara na ples. Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kad sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, govoreći mi: ‘Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?’ . U tom trenutku zanijemi draga glazba, nesta društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj moje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i moju dragu sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke... Tamo sam čula riječi: ‘Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan’. Podigoh se iz molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari” (Dnevnik s. Faustine, br. 7-10, preuzet sa stranice: www. laudatio.hr).

     Dok je prvi put boravila u samostanu u mjestu Plocku, 22. veljače (februara) 1931. godine prvi put je imala viđenje s Milosrdnim Isusom, koji joj na tom susretu kaže da naslika njegovu sliku, onako kako ona ga ona vidi i da proširi štovanje te slike po cijelome svijetu. U godinama iza tog prvo viđenje Faustina je imala više mističnih susreta s Isusoma. Na tim je susretima Isus govorio Faustini o Božjem milosrđu i o načinima štovanja milosrđa, i to: molitva za cijeli svijet, štovanje slike Milosrdnog Isuda s natpisom: “Isuse, uzdam se u tebe”; slavljenje svetkovine Božjega milosrđa prve nedjelje poslije Uskrsa; molitva krunice Božjega milosrđa i širenje ovo pobožnosti.

     Život Faustine bio je obilježen ljubavlju prema grešnicima, siromasima, umirućima i dušama u čistilištu, ali i život s mnogim trpljenima. Trpjela je zbog sumnji i nepovjerenja bližnjih u istinost ukazanja, zbog tvrdoće ljudskoga srca, zbog nezah-valnosti i grijeha a znala je osjećati bol, fizičku i duhovnu, kada je molila za druge. Duboko povezana u molitvi s Isusom nekada je osjećala njegove rane na svome tijelu.

     Iscprljena zbog bolesti tuberkuloze i patnji koje je podnosila kao žrtvu za spas grešnika, napustila je ovaj zemaljski svijet u samostanu Krakow Lagiewniki, 5. listopada (oktobra) 1938. godine, u dobi od 33 godine, kao i Isus.

     Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1993. godine, a 2000. godine proglašena je sveticom. Zaštitnica je djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuharica, djevojaka i mladića koji žele otići u samostan i poljskoga grada Lodza. Njezin je spomendan 5. listopada, a krunicu Božjega milosrđa mole miljunici vjernika diljem svijeta.

     Ovu je krunicu posebno volio i pokojni lupački župnik, vlč. Marijan Tjinkul, kojemu smo zahvalni na slici Božjega milosrđa i lupačkog kapeli, izgrađenoj zadnjih godina njegova života i u kojoj se ova slika nalazi. Neka nam je ova krunica svima na pomoć i spas duševnih i tjelesnih potreba.

Maria Laţchici