Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Malena hrvatska zajednica iz Keče, koja je u ovo mjesto iz zapadne strane tamiške županije doselila negdje na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, proslavila je 25. studenoga, na blagdan Svete Katarine, zaštitnice mjesne katoličke crkve, svoj tradicionalni kirvaj.

     Zbog restrikcija uvedenih za suzbijanje epidemije koronavirusa, koja kao da ne je-njava niti krajem ove 2021. godine, u ovom prije svega poljoprivrednom mjestu s veoma plodnom i bogatom zemljom, pogodnoj za uzgoj različitih kultura, nije bilo organiziranog veselja u impozantnoj zgradi Doma kulture kao u godinama prije pandemije i niti nekih drugih kulturnih aktivnosti koje bi pretpostavljale okupljanje povećeg broja ljudi na jednome mjestu.

     Središnji događaj kečanskog kirvaja, kako to obično biva i u svim karaševskim mjestima, bila je Sveta misa koju je u mjesnoj katoličkoj crkvi održao s početkom od 14 sati vlč. Novica Dragija, svećenik porijeklom iz Ravnika. Uz nevećeg broja vjernika hrvatske i drugih nacionalnosti, na Misnom slavlju su sudjelovali kečanski načelnik Daniel Florin, donačelnik Ioan Breje ali i predstavnici Zajedništva Hrvata Ivan Frana i Miodrag Tinkul. Misa je održana na hrvatskom jeziku, a u nadarenoj propovijedi vlč. Novica je prisutnim vjernicima govorio o životu i djelu nebeske zaštitnice Svete Katarine, simbolu hrabrosti i odlučnosti. “Ova veoma učena ljepotica umrla je mučeničkom smrću nakon što je obratila na kršćanstvo pedesetak poganskih filozofa, naglasio je vlč. Novica, a štuje se i slavi diljem svijeta kao zaštitnica učitelja, pravnika, teologa, tajnika, knjižničara, arhivista, učenika i učenih osoba”.

     Nakon Svete mise održan je u Domu kulture opušten sastanak načelnika i donačelnika mjesta s nekolicinom stanovnika hrvatske nacionalnosti i s drugim pripadnicima mjesta, na kojemu se govorilo, između ostalog, o prvim Hrvatima koji su došli u Keču, o tome kako su oni živjeli u dvjema ulicama mjesta, u Orvatskom sokaku i Mačevom kraju u zapadnom kraju sela te o razdoblju nakon završetka Drugog svjetskog rata kada su tamošnji Hrvati bili brutalno pogođeni socijalističkom kolektivizacijom i prisilnom deportacijom u Bărăgan. Za Hrvate u Keči razdoblje nakon završetka Drugog svjetskog rata bilo je najteže povijesno razdoblje, istaknuto je na sastanku. Tada im je bila oduzeta sva zemlja koju su stjecali skoro dva stoljeća. 1951. godine više je hrvatskih obitelji iz Keče deportirano u Bărăgan, a povratak je uslijedio tek nakon 5 godina. Na povratku našli su svoje domove prazne i devastirane, a oduzeta zemlja nije im vraćena sve do revolucije.

     Dolazak Hrvata u Keču na samom kraju 18. stoljeća nije bio spontan, naprotiv, bio je pomno planiran i organiziran. Migranti su prije odlaska u novi zavičaj čak poslali izaslanstvo kako bi se uvjerili idu li u bolje sutra. Po dolasku naselili su dijelove Keče koji se i danas zovu Orvatski sokak i Mačev kraj. Doseljenici u Keču bili su Pokupci, neki od njih prazavičajem iz Turopolja. Govorili su zagrebačkom kajkavštinom i većinom su bili plemičkog roda, fini i otmjeni ljudi „Što je nekada bio renesansni Dubrovnik među hrvatskim gradovima to je danas Hrvatska Keča među hrvatskim mjestima u Rumunjskoj, a ljudi su najbolji Hrvati u Rumunjskoj“, zaključio je Petar Vlasić, franjevac hrvatskog porijekla, u knjizi Hrvati u Rumunjskoj, izdanoj 1928. u Beogradu i nastaloj kao plod autorovih misijskih dana provedenih među Hrvatima u Rumunjskoj od 15. studenog, pa sve do 20. prosinca 1927. godine.

     Za razliku od karaševskih Hrvata, kečanski Hrvati živjeli su u višeetničkome okruženju s Rumunjima, Nijemcima, Mađarima i Srbima što je ubrzalo asimilacijske procese. U naše vrijeme u samoj Keči, osim nekoliko ljudi starije dobi, više nitko ne go-vori hrvatski jezik, premda su kroz vrijeme stariji naraštaji opominjali mlađe: “Kaj sad Orvati, a divanite po rumunjski”.

Ivan Dobra