Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Vukovar je 18. studenog 2021. godine obilježio 30 godina od sloma herojske obrane grada i agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba u kojoj je poginulo i nestalo 2717 hrvatskih branitelja i civila, a grad je gotovo sravnjen sa zemljom.

      U grad Vukovar pristigao je 18. studenog 2021. godine velik broj građana iz svih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Hercego-vine, a mnogi su došli i iz inozemstva da bi prisustvovali obilježavanju 30 obljetnice godišnjice pada grada Vukovara u ruke jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih formacija. S obzirom na godišnje doba, vremenske prilike su bile povoljne, ljudi su se sreli nakon mnogih godina, razgovarali su mirno, dostojanstveno, s puno emocija te su paljenjem svijeća i molitvama odali počast žrtvama Vukovara.

     Na cesti ispred memorijalne bolnice održan je kratki program pod nazivom “Vukovar, posebno mjesto pijeteta”, a zatim je kolona sjećanja predvođena vukovarskim braniteljima i članovima obitelji poginulih, ubijenih, nestalih, nasilno odvedenih i umrlih branitelja krenula do memorijalnog groblja žrtava Vukovara. Podno spomenika na groblju vijence su položili i svijeću zapalili hrvatski branitelji Vukovara, predsjednik Republike Zoran Milanović te izaslanstva Hrvatskog sabora i Vlade, kao i Vukovarsko-srijemske županije te Grada Vukovara. Molitvu je predvodio nadbiskup đakovački i osječki, metropolit mons. Đuro Hranić, a Misu zadušnicu na groblju predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. U jutarnjim satima učenici vukovarskih osnovnih škola upalili su svijeće duž 5,5 kilometara dugog puta od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata. Program obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara nastavio se u 17 sati “Svjetlosnom rijekom sjećanja”, kada su u spomen na sve ubijene i nestale hrvatske branitelje Vukovara niz Dunav bile puštene svjetiljke. Tradicionalno, 18. studenoga u 18 sati pod geslom “I u mom gradu Vukovar svijetli”, u glavnim ulicama koje nose ime grada heroja u svim hrvatskim gradovima su upaljene svijeće. I u Karaševu je odana počast gradu Vukovaru, simbolu hrvatske slobode. Na dan obilježavanja 30. obljetnice pada grada u Domovinskom ratu, u večernjim satima, predsjednik Zajedništva Hrvata Slobodan Gera i članovi rukovodstva organizacije su ispred otvorene scene postavili svijeće koje su formirale natpis “Vukovar 30”, a zatim su održali minutu šutnje za sve žrtve hrvatskog grada heroja.

     Vukovarska bolnica jedan je od poznatijih simbola otpora i stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika. Ona je za vrijeme brutalne agresije pretrpjela velika oštećenja iako je na njezinu krovu bio znak Međunarodnoga crvenog križa. Medicinsko osoblje je za 87 dana opsade spašavalo u potpuno nemogućim uvjetima, pod stalnim borbardiranjem i granatiranjem, ogroman broj ranjenika, posebno teških ranjenika, a pomoć ranjenicima pružana je u podrumu, gdje su u nehumanim uvjetima izvođene operacije i ostali složeni medicinski zahvati. Kao kulminacija svega srpske su snage po padu Vukovara iz bolnice izvele 261 ranjenika i članova medicinskog osoblja na Ovčaru, nedaleko od Vukovara, gdje je najveći broj njih ubijen, a za nekima se još uvijek traga. Iz masovne grobnice na Ovčari ekshumirano je 200 žrtava od kojih je najmlađa imala 16 godina, a najstarija 84 godine.

     Napad na Vukovar doživio je kulminaciju u studenome 1991. godine kada je bilo na desetke zračnih napada, a u pojedinim danima padalo je i do 11.000 granata, bombi i raketa na grad. Potpuno razrušen i opkoljen Vukovar je okupiran 18. studenoga 1991. godine, a njegova okupacija je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja nakon koje su se Vukovarci konačno vratili svojim domovima koje je prije toga trebalo obnoviti.

     Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i njegovoj okolici počeli prije, kao datum početka bitke obično se navodi 25. kolovoza 1991., kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovskopješački napad s namjerom da taj grad zauzmu najduže za tjedan dana. No, hrvatski su branitelji, iako brojčano i po oružju desetero-struko slabiji, uspjeli izdržati gotovo tri mjeseca. Stanovnici su bili bez struje i uredne opskrbe vodom i hranom dok je na grad svakodnevno padalo na stotine projektila uz tenkovske i zračne napade.

     Vukovar je branilo oko 1800 branitelja, među kojima su bili mnogi dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske, a na suprotnoj je strani bilo oko 30.000 neprijateljskih vojnika, potpomognutih s više od 600 tenkova, stotinama minobacača i topova te ratnim zrakoplovstvom.

     Herojski otpor slomljen je 18. studenoga 1991. Dio branitelja pokušao se u probojima izvući iz grada. Oni koji su ostali odvedeni su u srpske koncentracijske logore, a mnogi su i ubijeni. Iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih ne-srba, a još se traga za 386 osoba kojima se gubi svaki trag upravo u ratnom Vukovaru 1991. godine.

     Hrvatski sabor donio je 29. listopada 1999. odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane toga grada – simbola hrvatske slobode. Odlukom Vlade iz 2019. godine 18. studenoga proglašen je blagdanom i neradnim danom te se obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Na isti dan iste godine kada je pao Vukovar, Škabrnja, jedno selo u zadarskom zaleđu, petnaestak kilometara udaljeno od Zadra, u potpunosti je spaljena i tada su bivša JNA i srpske paravojne snage ubile 87 vojnika i civila u tom mjestu.

Ivan Dobra