Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj - 200 GODINA OD RODENJA DOSTOIEVSKOG
Home arrow Hrvatska grancica arrow 200 GODINA OD RODENJA DOSTOIEVSKOG arrow Hrvatska grancica arrow Cultura 
Arhiva articole Hrvatska grancica Cultura

200 GODINA OD RODENJA DOSTOIEVSKOG PDF Imprimare E-mail
luni, 17 ianuarie 2022

Ove se godine slavi dvjesto godina od rođenja velikog ruska pisca Dostojevskog, jednog od najvećih pisaca uopće u svjetskoj knjievnosti.

     Vjerojatno su svi čuli za Dostojevskog. Čak i da nisu pročitali ništa od njega, sigurno su svi čuli. Fjodor Mihajlovič Dostojevski rođen je 11. studenog 1821. godine u Moskvi, a umro 9. veljače 1881. godine u Sankt Peterburgu.

thebookclub.jpg     Dostojevskog se smatra jednim od najboljih romanopisaca koji su ikada ivjeli. Knjievni mo-dernizam, egzistencijalizam i razne škole psihologije, teologije i knjievne kritike oblikovale su se prema njegovim idejama. Njegova se djela često nazivaju proročkim jer je predvidio kako će se ponašati ruski revolucionari ako dođu na vlast.

     Djed i stric bili su mu svećenici, a otac Mihajlo ugledni liječnik, pripadnik niega plemstva. Umro je u nerazjašnjenim okolnostima; pretpostavlja se da je bila riječ o ubojstvu. Njegova je majka, Marija Fedorovna, bila Ruskinja, i prerano je preminula od tuberkuloze (1837.) Fjodor Mihajlovič završio je vojno-inenjerski studij na akademiji u Petrogradu, no unatoč tome ipak je odlučio posvetiti se knjievnom pozivu. U djetinjstvu je imao prilike upoznati se s najniim slojevima društva, jer je njegov otac bio liječnik u bolnici koja je liječila siromašne. A ti će se siromašni ljudi kasnije pojavljivati u njegovim djelima.

     Knjievno djelo Dostojevskog nije samo vano u okvirima ruske knjievnosti, već je imalo i nastavlja imati ogroman utjecaj na zapadnoeuropsku knjievnost i filozofsku misao devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća. Skoro je nemoguće pronaći pisca, mislioca ili kritičara knjievnosti koji nije komentirao barem neko djelo Dostojevskoga.

     Postoje kritičari koji Dostojevskog smatraju najvećim psihologom svjetske knjievnosti, dok drugi vrhunskim filozofom, a neki pak znalcem u pitanjima ljudske podsvijesti. Razlog tome je što junaci njegovih romana i novela nisu motivirani jednom motivacijom, već nijma ponekad upravlja ono intuitivno i osjećajno. Vizije i snovi ponekad upravljaju postupcima njegovih junaka koji su često nepredvidljivi. Pitanja koja postavlja u svojim djelima ne dobivaju uvijek odgovore. Pisac ne daje konačni odgovor na dileme i pitanja koje razdiru duše i umove njegovih junaka; to su likovi koji imaju bogat misaoni ivot, ali ih sredina i nepovoljne financijske prilike, ili neka strast, ili mračna tajna, ili zločin, onemogućavaju da vode ispunjen ivot u svakodnevnici.

     Najveća dramatika njegovoga opusa skriva se u poniranjima u ljudsku dušu i prikazivanju posljedica koje ostavljaju na čovjeku i ljudskome rodu strasti, elje, nemogućnosti i trpljenja. Prema pismima koje je slao bratu (u kojima raspravlja o njemačkim romantičarima, Homeru i Shakespeareu), jasno je da je Dostojevski dobro poznavao knjievnost. Još za vrijeme školovanja u Moskvi dobro je upoznao ruske pisce poput Puškina i Ljermontova, te francuske i engleske klasike.

     Dostojevski, intelektualac i obrazovani čovjek, upoznao je dobro polusvijet grada: siromašna predgrađa, zalagaonice, zajmodavnice, kockarnice, prljave krčme i unajmljene sobice. U tome svijetu ivjet će mnogi njegovi likovi.

     Smrt oca ga je duboko potresla, pa je od tada trpio i od napadaja epilepsije. Prvi roman koji je napisao u dobi od samo 25 godina, naslova Bijedni ljudi (1846). Tim knjievnim postupkom Dostojevski je pokušao lakše ući u duhovni svijet svojih junaka. Iste te godine objavljuje i pripovijetku Dvojnik. Dostojevski se do tada već profilirao kao knjievnik. Zanimali su ga aktualni događaji iz novina, poput samoubojstava, zagonetnih smrti. Iz tih zanimljivih pojedinačnih sudbina Dostojevski često će skicirati fabule svojih romana, psihološku mreu likova, i povezati ih s političkim i društvenim pitanjima Rusije.

     Dostojevski je uhićen 1849. i odveden u Petropavlovsku tvrđavu. Nakon višemjesečne istrage, dobio je smrtnu presudu. Evo ulomka iz njegova svjedočanstva o tom sudbonosnom događaju njegovu ivotu: »Danas, 22. prosinca 1849., vodili su nas na Semjonovski trg. Ondje su nam svima pročitali smrtnu osudu, pruali su nam kri da ga poljubimo, onda su slomili nad glavom svakoga od nas mač i navukli nam bijelu mrtvačku košulju. Nakon toga stavili su trojicu od nas pod vješala, da izvrše kaznu. Ja sam bio šesti po redu, zvali su nas po troje, prema tome bio sam u drugom redu, i meni nije preostalo više od jedne minute ivota… Najednom su udarili bubnjevi. One, koji su već stajali pred vješalima, razvezali su i vratili, a nama su objavili: ‘njegovo Veličanstvo poklanja vam ivot…“

     Presudan trenutak u ivotu pisca bio je upravo taj kada je u zadnji tren pomilovan od smrti na koju je osuđen. Tada je došlo do zaokreta u njegovu odnosu prema carizmu i sudjelovanju u političkom ivotu Rusije. Nakon toga iivljavanja, saznali su da je »pomilovanje« zapravo značilo robijanje u Sibiru i progonstvo. Iz Sibira će se vratiti tek nakon deset godina, kad mu je dozvoljeno da ponovno objavljuje svoja djela i ivi u Petrogradu. Ova će ga iskustva duboko izmijeniti, ali neće u njemu uništiti elju za pisanjem.

     Već za boravka u Sibiru ponovno je počeo pisati pripovijetke (Ujakov san, Selo Stepančikovo, 1859.) S dolaskom šezdesetih godina devetnaestog stoljeća počinje novo razdoblje ivota i rada Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Zapisi iz mrtvog doma donose mu ugled i carevu naklonost, jer je djelo vrlo potresno.

     Dostojevski nije bio sretan u prvome braku. Prva ena s kojom se vjenčao još za boravka u Sibiru bila je ljubavnica nekog privatnog učitelja koji ju je pratio i nakon vjenčanja s Dostojevskim u mjestima kamo su putovali. Prije nego je umrla od sušice, priznala mu je nevjeru. No on se brinuo za nju sve do smrti. Muče ga i napadi epilepsije. Umire mu brat Mihajlo za kojega je bio vrlo vezan i s kojim je uređivao novine. Preuzima brigu o njegovoj mnogobrojnoj obitelji. Neimaština i loši ivotni uvjeti pratit će ga niz godina, pa će se neko vrijeme odati i kockanju.

     Roman Zločin i kazna (1866.) zauzima posebno mjesto. Glavni lik ovog romana je bivši student, filozof i zločinac Rodion Raskoljnikov. Uz njega Dostojevski donosi galeriju sjajnih likova, među kojima je policijski inspektor, djevojka koja se prostituira kako bi izdravala roditelje i braću, Raskoljnikovljeva portvovna sestra, amoralni vlastelin Svidrigajlov i drugi. ivotne priče likova isprepliću se s Raskoljnikovljevom pričom, utječu na nju, mijenjaju i njihove ivote.

    Fjodor Mihajlovič Dostojevski kratko je vrijeme ivio i u Dresdenu, da bi se vratio u Rusiju. Namjeravao je nastaviti pisanje novoga nastavka Braće Karamazova, zamišljajući ovo djelo kao trilo-giju. Međutim, spriječila ga je iznenadna smrt, koja je nastupila 1881. od posljedica krvarenja izazvanog epileptičnim napadajem. Njegov je pogreb ispratilo veliko mnoštvo ljudi (prema navodima policije, oko sto tisuća), a pretvorio se u demonstracije protiv carizma, premda se Dostojevski nije nikad nakon robije u Sibiru otvoreno suprotstavljao slubenoj politici. Njegovo djelo pripada u sam vrh svjetske literature svih vremena, a nemjerljiv je utjecaj izvršio na razvoj suvremenog romana i pripovijetke u Europi i Americi.

     U Rusiji se povodom 2oo. godina od rođenja Dostojevskog slavi ivot i djelo ovog velikana, kao i cijelom svijetu, izlobama, knjievnim susretima, skupovima. U Moskvi je ovim povodom ponovo otvoren muzej u stanu u kojem je Dostojevski proveo djetinjstvo, a u „Veneciji sjevera“, kako se ponekad naziva Sankt Peterburg, posjetitelji mogu prošetati putevima i stazama kojima se kretao veliki ruski romanopisac. Njegovo ime nastavlja ivjeti diljem svijeta zahvaljujući njegovim knjievnim djelima.

     Na dvjestotu obljetnicu rođenja prisjetimo se nekih citata Dostojevskog:

„Ljubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je Bog zamislio.“

„Nastojim voljeti ivot više od njegova smisla.“

„Ništa na svijetu nije tee od iskrenosti i nema ništa lakšeg od laskanja.“

„Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.“

„Prije nego što kaeš ljudima kako treba ivjeti, pokai to na svom primjeru.“

    Što reći o ovom velikanu svjestke knjievnosti? Samo savjet: pročitajte barem jedan od njegovih romana. A kako smo u zimskom razdoblju, vrijeme je kao stvoreno za čitanje knjiga Dostojevskog, koje će nas odvesti u daleku, snjenu Rusiju, i odškrinuti vrata slavenske duše! Ugodno vam čitanje!

Maria Laţchici

 
< Precedent   Urmator >

FrontPage