Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Isusovo rođenje, koje se tjelesno dogodilo prije dvije tisuće godina, na duhovan se način događa trajno svakog trena ljudske povijesti.

     U njegovu rođenju prepoznajemo sva rođenja koja se događaju na ovoj zemlji. Svi životi dolaze kao životi od Boga, kao Božja djeca s otvorenim rukama navješćujući svijetu da su tu u svijetu, da su postali članovi velike svjetske obitelji.

     Svi ti životi žele mir i zajedništvo – zato se i rađaju. To je ono što je navijestilo i što i danas naviješta Isusovo rođenje.

     Ono je probilo tamu koja je dugo vremena obavijala čovječanstvo. Budućnost se nije gledala naprijed nego unazad. Nažalost to se događa u mnogim skupinama i danas. Niti doživljavaju Advent niti Božić. Isusovo rođenje je događaj kroz koji progovara cijeli čovjek i cijelo čovječanstvo.

     Ono je idila i simbolika i ozbiljnost koja sažima sudbinu čovječanstva i pojedinačnog čovjeka. Zato se u Božiću svatko pronalazi: bilo kao dijete, bilo kao odrastao čovjek na životnom putovanju ili kao Josip i Marija koji su začuđeni božanskim životom u svojem djetetu. Zajedno se nalazi cijela priroda: muškarac i žena, dijete, životinje, priroda. Sve je sjedinjeno u jednom tako običnom a božanskom trenutku.

     Gledajući svijet okolo sebe, čini nam se da se stvari događaju obrnuto od težnje Božića – događa se nešto uznemirujuće. Čovjek je sve manje vrednovan, a prednost se daje stvarima (proizvodima) pred čovjekom.

     U ime i u pohlepi za stvarima (imanjem) žrtvuju se ljudi. Ljudi postaju broj, a sve su više zapostavljeni kao osobe. Nijedan hotel više ne čeka osobe nego dobitak, a soba može biti i prazna važno je da je plaćena, a ljudi bez novca i bez sobe mogu ostati vani na ulici, pod vedrim nebom.

     Za mnoge je Božić samo dan proslave – neki praznik (baš prazan) koji razbija svakodnevno monotoniju i zaboravlja se svakodnevne krize. Za druge je to obiteljski blagdan i atmosfera dječje idile. Tu su međusobna darivanja, folklor kićenja, jaslice, polnoćka... Božić je opet za neke, blagi na javi san, i ništa više.

     Okolo Božića je i druga priprava za Novu godinu. Veliki su to obredi i veliki sadržaji, ali i velika ispraznost i površnost. Drugi su na blagdan Božića uznemireni kao što se uznemirio Jeruzalem. Već dolazak ili porođenje Isusovo vlastodršci spajaju da im je konkurencija vlasti. Ta slika trajno prati i kršćanstvo.

     Isus donosi novi početak svemiru i čovjeku. S njim započinje novi Postanak (Geneza). Njegovo je rođenje očito očitovanje Božje ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu, kako nam opisuje Luka. Međutim, ovo se može shvatiti i prihvatiti samo od skromnih i siromašnih (siromaštvo u cijeloj svojoj širini, a ne samo materijalno), od onih koji nisu ničim zarobljeni, od onih koji se ne klanjaju idolima, od onih koji svoje bivstvo pretpostavljaju cijelom svjetskom imanju.

     “Riječ je kod svojih, i oni je ne primiše”, kasnije komentira Ivan evanđelist. “Ali svi oni koji su ga primili, svima onima koji su se povjeravali u njegovo ime, dao im je moć da postanu djeca Božja.” Božić: Treba izići iz svojih snova – neke Božić baš baca u dječje snove – da bi se ušlo u Božje gledanje.

     Tako blagdan Božića uvodi u dublju radost od časovitog raspoloženja. On uvodi u duboku i trajnu ljubav i misterij ljudskog postojanja i Božje brige za njega. Božić je izvor ljudskog nadanja i vjerovanja u budućnost, pa i onda kada za čovjeka nema mjesta ni u kakvom svratištu.

Dr. theol. Davor Lucacela