Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Sveti Mikola je bio biskup u 4. stoljeću po Kristu, a njegova priča odavno je poznata u cijelom svijetu.

     6. prosinca je tradicionalni kršćanski blagdan svetog Mikole, jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca. Djeca diljem svijeta uvijek rado dočekaju njegov blagdan ostavljajući svoje očišćene čizmice ili čarapice na prozoru noć prije toga, jer znaju da će ih sveti Mikola napuniti slatkim poklonima dok oni spavaju.

     Ponekad, sveti Mikola zna ostaviti dodatne darove toj djeci u školama ili u crkvama. U školama u Klokotiču i Lupaku, na primjer, velika je radost bila učenika školskih i predškolskih doba kada ih je osobno sveti Mikola posjetio u njihovim razredima, poklonivši im slatkiše i druge razne poklončiće.

     Sveti Mikola rođen je u Patari, u Maloj Aziji u 3. stoljeću. Shvaćao je kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjem. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. pro-sinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

     Brojne su legende obavijene oko biskupa i sveca Mikole, ali sve one imaju duboko značenje za naš život. Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz jedne legende koja kaže da je u blizini roditeljske kuće svetog Mikole živio nekad bogat čovjek, koji je, izgubivši carsku službu, izgubio i sav imetak. Imao je tri lijepe kćeri, ali ih nije mogao udati. Stoga je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. Kćeri su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Mikola nekako je doznao za odluku nesavjesnoga oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac, ali, vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. Jednog jutra, dogodi mu se da nađe i drugu vrećicu sa zlatnicima, tako da je spremio i drugu kćer.

     Kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto go-vorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. Mikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice.

Daniel Lucacela