Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Zima je i vrlo čest motiv u književnim djelima, bilo da se radi o pjesmama, novelama ili romanima. Jer dani su kratki, a noći duge.

     Ima nešto u tim dugim zimskim noćima što tjera naše misli daleko, u daleka mjesta, u sjećanja na neka daleka zbivanja. Jer zima, unatoč hladnoći, ima neku čaroliju koja nas privlači, ima nešto magično skriveno u sebi. Vrlo često se upravo zimi prikazuje film snimljen prema romanu Borisa Pasternaka „Doktor Živago“, najveće i najpoznatije djelo u cjelokupnom književnom opusu ovoga ruskoga pjesnika, proznog pisca, pripovjedača, esejista i dramskog pisca, jer je upra-vo to djelo bilo povodom dobivanja Nobelove nagrade i koje se nagrade Pasternak morao odreći. Roman je bio izvanredno popularan izvan Rusije a o tome najbolje govori činjenica da je u Italiji doživio čak 43 izdanja u relativno kratkom vremenu.

     I čitanje romana i gledanje filmova ekraniziranih prema romanu, natjerat će čitatelja na pomisao da su ruske zime bajka sama po sebi. No i bez gledanja filma, čitajući pomno roman, oni skloni i darom slikanja obdareni mogli bi na slikarsko platno oslikati slike ruske zime izvanredne ljepote. A upravo su te ruske zime bile presudne toliko puta u povijesti, kako Rusije tako i Europe. Na ruskoj se zimi slomila i Napoleonova vojska i njemačka voj-ska u Drugome svjetskome ratu, pa kako se onda ne bi slomile krhke ljudske sudbine poput sudbine Jurja Živaga, glavnog lika romana. Ima ponekad u tim ruskim zimama nadnaravne ljepote neke sasvim druge hladnoće, proklete (pomalo nadnaravne) koja kroji ljudske sudbine.

    U Doktoru Živagu ta je hladnoća utkana u neopisivoj ljepoti ruske zime ponekad nosi sobom prokletstvo, kako za ljudske sudbine i njihove živote ili pak biva pozornicom prokletih zbivanja povijesti. Dalo bi se ovoga isčitati da je priroda, pogotova priroda zimi, još jedan lik u romanu, koji je lik toliko čvrst i snažan da je poput jednog, od kamena zaglavnih, iako kamena zaglavnog ima samo jednog (iz uskršnjeg psalma) na kojem se gradi i oslanja struktura romana.

     Fabula romana „Doktor Živago“ konstruirana je i strukturirana oko sudbine Jurija Živaga, lječnika po zvanju, intelektualca i umjetnika, kršćanina u vrtlogu revolucije, kroz čiju se pak sudbinu otvaraju mnoga pitanja: pitanje slobode pojedinca, pitanje intelektualca koji je nemoćan pred okrutnim zbiva-njima, pitanje otpora i opstanka kroz umjetnost. Priroda, pogotovo zima, svjedokom je skoro svih važnih životnih trenutaka i odluka Jurija Živaga, Lare Antipove i ostalih glavnih likova. Vijavica, prokleto hladna, kao kakav hladan majstor ceremonija prati u romanu svaki bitan događaj i svakog od glavnih likova na nešto podsjeća.

     Zima, kao i sve njezine prirodne popratne pojave, snijeg, mećeva, vijavice, hladnoća, pojavljuju se tijekom cijelog romana. Zima je jedan od čvrstih stupova na kojem stoji struktura romana. Ona je jedan od likova, koja živi sa i kroz likove u romanu, prati ih u ključnim životnim trenucima i odlukama. No to nije zima koja donosi zimske radosti, blagdanski blagoslov, već je to zima i hladnoća egzistencije, hladnih, tmurnih zbivanja koji su dotadašnji svijet preokrenului, zima i hladnoća koja nose prokletstvo mutnih, nesigurnih vremena, to je hladnoća teškog, nesigurnog života, hladnoća povijesti, revolucije, sukoba, rata, hladnoću rastanaka. Hladnoća koji sve uvlači u vrtlog mećave i zimske vijavice, pred kojom je pojedinac nemoćan.

     A zima je i onda kada u ljudskom životu nastaju problemi, razočaranja, prepreke. Kako se u narodu kaže, kao da se nešto zaledi oko srca. No u-pravo u takvim hladnim vremenima, kao što su i ova kroz koja sada prolazimo, posegnimo za onim toplim, ljudskim, kršćanskim u nama. Jer poslije svake zime dolazi proljeće. Do tada, dragi naši čitatelji, uživajte u ovoj snježnoj zimi i one kojima je hladno oko srca zagrijte toplom riječi ili dobrim djelom.

Maria Laţchici