Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Jedna riječ koja može sažeti cijelu Isusovu poruku i pouku i samoga Isusa jest: Ljubav!

     O njoj trajno piše sv. Ivan, pa sv. Pavao. Pavao u poslanici Korinćanima pjeva hvalospjev ljubavi. Uspoređuje ju s drugim ljudskim vrlinama i moćima i daje joj prednost. Sve prolazi samo ljubav ostaje! Ljubav čovjeka čini potpunim, sretnim i vječnim. Uz vjeru i nadu ljubav je božanska vrlina. Ona je jednaka s Bogom. Pa i vjera i nada će proći, a ljubav ostaje vječno.

     I Pavao nam ukazuje koje su vlastitosti ljubavi jer mi ljudi znamo staviti pod ljubav svega i svačega. ‘Vuk voli janje ali ga ne ljubi, mačka voli miša ali ga ne ljubi’, kaže poslovica. Ljubav je velikodušna, ne zavidi, nije ljubomorna. Zavist i ljubomora su znakovi da se ne radi o istinskoj ljubavi. Osobito je zavist i ljubomora bolest kad se žaloste radi dobra drugoga. Ako zavide na sreći drugoga. Zavist je iskonska sjena ljubavi i čovjeku smeta da bude sretan i potpun.

     Ona tjera iz čovjeka napast da krivo prosuđuje drugoga, zato su nesretni ljudi vrlo često odgovorni za svoju nesreću. Ljubav je uvijek opredijeljena za istinu. Prihvaća drugoga i kad je drukčiji, dapače i podržava ga. Ljubav osmišljava cijelo ljudsko djelovanje, sve naše prosudbe. Ljubav nas otvara prema drugome pa ga iz i kroz ljubav bolje upoznajemo.

     Kroz ljubav se postaje zreliji i odrasliji. Ljubav donosi smirenje. Zato osoba bez ljubavi svaki dan umire. Ljubav ljubi i ‘neljubivo’, oprašta i ‘neoprostivo’, zauzima se za onoga koji ne može uzvratiti. Na drugog čovjeka možemo gledati kroz ljubav ili ga ne prepoznajemo kao čovjeka. Zato bi se moglo reći da su ljudski odnosi ljudski ako su kroz ljubav. Tako bi se moglo reći da je čovjeku ljubav iskonska potreba i iskonski zasjenjena. U kome ‘djeluje’ ljubav taj je sretan, u kome ‘ne djeluje’ taj je nesretan čovjek. Zato svi ljudi, sva ljudska bića čeznu za ljubavlju. Ona je čovjeku potrebna kao što mu je potrebna fizička hrana za fizički život.

     Dapače, čovjeku je ljubav potrebna za duševni i tjelesni život. Vrlo važno je u sebi otkriti – omogućiti – ljubav i time se otkriva smisao življenja za sebe i za drugoga. Čak bi dušu mogli nazvati unutarnjom ljubavlju ljudskog bića. Zato se za nekoga tko ljubi i kaže ovaj ima duše. Zato bi mogli reći da svatko ima u sebi tu vrlinu, ali ju mnogi zatrpaju drugim stvarima i egoizmom koji se pretvara kao da je ljubav, a on je najveći neprijatelj ljubavi. Ljubav je najveća afera čovječanstva i sržna stvarnost ljudskog postojanja. Zato, ako bi htjeli navesti pasuse u kojima Isus govori o veličini ljubavi, onda bi svakako trebalo ponoviti cijelo Evanđelje.

     Međutim riječ ‘ljubav’ najviše se ponavlja a vrlo često se profanira i simplificira, pa čak i vulgarizira. Tako da nam je ljubav najpoželjnija i neizreciva. Kao da je uvijek na horizontu kojem težimo. Svi problemi današnjeg čovječanstva, bilo starijih bilo mlađih, mogu se svesti samo na jednu riječ: manjak ljubavi… Ovo hoće reći da smo svi ‘gladni’ ljubavi, ali je to također i znak da nam je svima ponuđena mogućnost ljubiti. Ljubav nije neka apstraktna ideja.

     Ona je konkretna stvarnost i konkretno iskustvo. Ljubav se ‘rukom dira’. Isto tako je važno upozoriti da se ljubav može iskusiti kroz drugoga. Isus je to pokazao i pozvao sve ljude. On je svima brat i sve poziva na bratstvo i bratsku ljubav. Prva i najvažnija zapovijed Gospodinova svojim nasljednicima bila je: ljubite se međusobno! Ljubav je kriterij vjere i života onih koji idu Isusovim putom. A da bi ljubav mogli ostvariti, konkretizirati, Isus Krist nam šalje svojega Duha koji je njegova Ljubav, da nas On inspirira u našem svakodnevnom življenju, u svakodnevnom odnosu prema drugima, bližnjima.

     Ljubiti, znači prihvaćati drugoga, razumjeti ga i ne suditi ga… Sv. Ivan je započinjao i završavao svoje govore pozivom na ljubav jer je to osnovno da se prijeđe iz prkosnog ‘djeteta’ u odraslog čovjeka i kršćanina… Sv. Augustin kaže: Ljubi i čini sve što želiš (ali s ljubavlju)!

Dr. theol. Davor Lucacela