Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Već od 2008. godine, u sjedištu Zajedništva Hrvata se svake godine priređuje svečana večera u čast generacije sedamdesetogodišnjaka, a na proslavu su pozvani svi pripadnici te generacije iz svih sedam hrvatskih naselja Karaš-severinske županije.

     Tradicionalna akcija Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj, proslava sedamdesetogodišnjaka, inače jedna od najljepših i najplemenitijih akcija koja se poduzima kroz godinu, konačno se održala nakon dvogodišnjeg prekida. Iako se, po običaju, gozba organizirala svake godine u studenome mjesecu, ovaj put su proslavljenici bili pozvani u prostorije središnjeg sjedišta ZHR-a u sijećnju. Izvan običaja je još bilo to što su na slavlje, ovaj put, bile pozvane čak dvije generacije vršnjaka. U petak 28. siječnja proslavila se generacija rođena 1950. godine, a subotom se pozivu Zajedništva odazvala generacija rođena 1951.

     Tradicionalni skup vršnjaka započeo je u 17 sati sa Svetom misom priređenoj u crkvi Marijina uznesenja u Karaševu, a koju je predvodio u oba dana velečasni Petar Rebedžila. „Mlad naraštaj ovoga vremena zna da kaže starima: Vi ste zaostali, vi ste ostali na tragu, vi ste demodirani. Jest, vi neste više ono što ste bili, jest če ne možete više ono što ste neki put mogli, jest če ne možete da skupite po više nego što ste do sad skupili i činili u životu! Ali možete da date one prave vrednote, temeljne za život mladi, jedan primer koji može da izvadi na svetlo one vrednosti koje dolaze od Boga. Zato mladi bi trebali da uče od vas. Mladi bi trebali da uzmu puls vašega života, kroz sve ono što ste vi prošli. Ali, na žalost, mladi ne glide da uče iz prošlosti, nego traže da vide što je moderno. A moderno, obično vadi človeka s puta spasenja. Moderno, svaki put čini človeka da ne sledi Boga. Moderno čini svaki put mladoga da ima druge vrednosti. Ali, vi da ne čutite, nego da im govorite, makar če oni laju da vim udre priko usti rečami ili nepoštovanjem! Glavno je da vi ne manete na strani, do tražnjeg dana vašega života, one vrednosti što dolaze od Boga. One vrednosti što Bog prosi da po nama idu. Kad, tad i oni laju da se probude i da vide koje su one prave vrednosti života, koje nas vode prema Bogu.“ – poručio je karaševski župnik u svom obračanju sedamdesetogodišnjacima.

     Nakon mise, sedamdesetogodišnjaci su krenuli prema sjedištu Zajedništva Hrvata. Za početak zaustavili su se u Amfiteatru gdje im je predsjednik organizacije, Slobodan Gera poželio dobrodošlicu i čestitao na lijepim godinama njihovog života te je istaknuo, između ostalog, da Zajedništvo ovakve susrete organizira već više od deset godina i da organizacija s ovom inicijativom želi nastaviti i u budućnosti. „Velika nam je čast da večeras ugostimo Vašu generaciju ovakvim lijepim slavljem. Vidim tu suze radosnice, sigurno su tu i emocije sada, kada slavite sedamdeset godine života i imate priliku ponovno biti zajedno. Okupili ste se vršnjaci iz svih naših karaševski mjesta i došli ste danas ovdje, kod nas, da se vidimo te da zajedno proslavimo ovaj dan, koji je namijenjen upravo Vama. Neki od Vas se znate, drugi niste se vidjeli od mnogo vremena, pa siguran sam da imate puno toga da si ispričate. Vaš je sastanak započeo Svetom misom, a to je znak da smo u vjeri i da smo time bliže Bogu. Kao što vidite živimo u nelagodnim vremenima, u svijetu koji se neprestano mijenja. Kada ste Vi bili mali, u školi, vremena su bila sasvim drugačija i zasigurno vaši životi nisu bili lagodni, jer mi, Karaševci živjeli smo dosta teško. S druge strane, danas imamo dosta naših mladih kojih je otišlo na rad u druge države, a to je opet činjenica koja nas jako pogađa. Ali, ovo je radostan trenutak, ja se prema tome radujem i zahvaljujem Vam što ste izdvojili vremena za ovaj lijep događaj. Na kraju bih vam poručio da ostanete čvrsti u vjeri i neka vas Božji blagoslov prati na putu života. Želim vam puno radosti, sreće i još puno radosnih i sretnih dana u okrugu obitelji i najmilijih“ Prisutni na događaju bili su i načelnik općine Karaševo, Petar Bogdan i načelnik općine Lupak, Marijan Vlasić, koji su čestitali slavljenicima sedamdesetu obljetnicu u svoje te u ime dvaju karaševskih općina i poručili im da ostanu uključeni u svakodnevnom životu naše zajednice te da mladim generacijama prenesu vrednosti i vrline koje nas definiraju kao narod.

     „Kad sam mašil 50 godine jeli su da su mi posebno dragi mali deca i luđe stari. Na malomu ditetu vidiš sve ono što la da može da postigne u životu, sjaj i upornost da nešto pokrene. Na staromu človeku vidiš mudrost, vidiš mir, vidiš sve što je provel kroz život i sve što mu je bilo i drago i nezgodno. Budite radosni i srca plna za sve što ste napravili, jer, u stvari, ste mlogo napravili u životu i mlogo ste proveli i svaki od Vas ima razlog da ima srce plno s miram i ljubavi. Davajte mir i ljubav koliko god možete, jer koliko više pružite, toliko late da dobijete. Sad su mi godine kad mi srce plno najviše Duha svetoga i Božanstva. Gospodin Bog da blagoslovi vaš život i ješte vašu mladost i da vi dočeka do dlboke starosti“ – poželio je slavljenicima načenik Petar Bogdan.

     Među proslavljenima bili su ovaj put i dva člana Koordinacijskog odbora ZHR-a. Đuređ Jankov, generalni tajnik ZHR-a je u svom obraćanju prisutnim čestitao istodobnjacima te je istaknuo važnost djelovanja Zajedništva Hrvata u očuvanju našeg jezika, identiteta i promoviranju tradicija, dok je Mikola Paun, predsjednik Mjesne organizacije ZHR Karaševo, također prisutan na događaju, poželio slavljenicima puno sretnih godina, a kao vrednosti koje vršnjaci treće dobi moraju prenijeti mladim naraštajima jest vjera i ljubav u Boga, međusobno poštovanje i slogu među ljudima.

     Radost susreta su iskazali naši slavljenici i za vrijeme svečane večere, upriređene također u prostorijama Zajedništva Hrvata, gdje su se podsjetili nekadašnjih vremena i svega što je nekoč bilo. Ugodna atmosfera, uz bogatu večeru i dobru muziku, koju su predvodili Petar Birta (Mikul) i Kračun Muselin (Miljača) žive legende naše estrade, trajala je za vrijeme cijelog druženja obe generacije sedamdesetogodišnjaka.

     Sviralo se, pjevalo i „zajigral “ se i naš karaševski danac u kojemu su se uhvatili mnogo od naših slavljenika. Bilo je među njima i onih koji se nisu dali nagovoriti plesati, ali su zato bili više interesirani za razgovor s ostalim svojim vršnjacima. Kao da se nisu vidjeli čitavih sedamdeset godina...

Daniel Lucacela