Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Prije dvije godine, točnije 17. veljače, otišao je naš dobri pastir, vlč. Tjinkul.

     Stoga i ove godine, 17 veljače, održana je misa zadušnica za vlč. Tjinkula u lupačkoj crkvi. Misu je predvodio kancelar Nikola Lauš, a koncelebrirali su lupački župnik, vlč. Đuređ Patašan i vlč. Milja Sima, klokotički župnik. Nazočan je bio i vlč. Petar Rebedžila, župnik iz Karaševa.

     Prije dvije godine postavljali smo sebi pitanje kako dalje, preplašeno stado bez pastira?

     Jer sve se dogodilo naglo i prerano, župnik Tjinkul nas je naglo napustio. Polako bili smo prisiljeni sjetiti se onoga što nam je bivši župnik uvijek govorio: budni budite i pripravni! A to je naglasio na misi zadušnici i kancelar Lauš. Često nam je to govorio u propovijedima, pogotovo zadnjih godina svoga života, vlč. Tjinkul. Često nas je znao i koriti, ali i u najboljoj namjeri nam je govorio kada ne radimo nešto dobro. Iako su se mnogi bunili i gunđali, znali smo da je bio u pravu, da je to za naše dobro. Govorio nam je da čuvamo svoje domove, svoja ognjišta, svoj jezik, narodnu nošnju, poštenje, govorio nam je da se uvijek Bogu molimo, utječemo u svemu. Učio nas je da poštujemo svoje roditelje, majke, dede, da na putu pozdravljamo s Hvaljen Isus, kako i priliči kršćanima! Katekizam, nekada vjeronauk subotom, molitva krunice, pjevanje pobožnih pjesama…..toliko toga nebrojeno dobroga! I Bogu hvala, to smo uspjeli sačuvati i činimo i dalje. Radio je vlč. Marijan Tjinkul neumorno ne samo na poboljšanju našeg duhovnoga života, kojemu prijete tolike opasnosti ovoga svijeta koji trči za novcem, već i na poboljšanju materijalnoga. Gradio je, popravljao, uređivao. Sada, u ovim vremenima pandemije s radošću i nostalgijom se sjećamo kada su naše krajeve posjećivali svećenici, propovjednici, redovnici, bis-kupi, kardinali, držali nam duhovnu obnovu, i svi su bivali zadivljeni kako smo očuvali vjeru, jezik, sve. A sjećemo se i hodočašća, čestih, kako u Mariju Radnu i Mariju Čiklovu, tako i u Međugorje pa u Lurd. Jer pandemija je uvelike zatvorila vrata i granice, ograničila ono slobodno kretanje koje nam sada toliko nedostaje.

     Kao da je vlč. Marijan Tjinkul znao kakva vremena dolaze. A ta vremena nisu nimalo laka. I pitamo se što biste sada rekli? I opet odzvanjaju mi Vaše riječi: molite, molite krunicu! Molite svaki dan! Ta duhovna ostavština, molitva, vjera, ostat će uvijek među nama, među svim našim narodom. A vas ćemo zamoliti da na drugome svijetu bdijete nad nama i molite za nas. Jer možda vremena postanu bolja! Tome se nadamo.

Maria Laţchici